SEYNE-SUR-MER, 10. ožujka (Hina/AFP) - Europski teleskop novog tipa koji se trenutačno postavlja na dubini od 2.400 metara u provansalskim vodama mogao bi odgovoriti na pitanja o stvaranju svemira, na temelju promatranja elementarnih
čestica, neutrina koji donose podatke iz svemira.
SEYNE-SUR-MER, 10. ožujka (Hina/AFP) - Europski teleskop novog
tipa koji se trenutačno postavlja na dubini od 2.400 metara u
provansalskim vodama mogao bi odgovoriti na pitanja o stvaranju
svemira, na temelju promatranja elementarnih čestica, neutrina
koji donose podatke iz svemira. #L#
Prvu fazu u ispitivanju tog budućeg opservatorija uronjenog u vodu
deset nautičkih milja južno od otoka Porquerolles, započet će
Nautilus, podmornica Francuskog instituta za oceanografska
istraživanja (Ifremer).
Neutrini, beskrajno sićušne čestice, čiji je broj nemjerljiv,
bombardiraju Zemlju i prolaze kroz nju ne ostavljajući traga.
"Neke, visokoenergetske čestice dolaze iz svemira, iz središta
zvijezda, pulsara ili ostataka supernova", kaže John Carr,
direktor odjela za istraživanje u središtu za atomsku fiziku iz
Marseillea. Druge bi mogle dolaziti iz crnih rupa koje čini 90 posto
našeg svemira i još su tajna za astrofizičare.
Postojanje neutrina otkrio je 1931. Austrijanac Wolfgang Pauli,
dobitnik Nobelove nagrade za 1945., a dokazao ga je 25 godina
kasnije Amerikanac Frederick Reines, koji je Nobelovu nagradu
dobio 1995. Amerikanac Raymond David i Japanac Masatoshi Koshiba
također su zaslužili Nobelovu nagradu 2002. za radove na otkrivanju
kozmičkih neutrina.
Istraživači od sedamdesetih pokušavaju nagovoriti te neobične
glasnike da progovore i nadaju se da bi im mogli priopćiti podatke o
zvijezdama, crnim rupama i velikom prasku (teorija po kojoj je
svemir nastao prije četrnaest milijarda godina iz prvotne
eksplozije).
No promatranje neutrina nije lako, jer oni vrlo rijetko međusobno
djeluju s materijom. Ako se, unatoč svemu, dogodi da se neutrino
sudari s atomom materije, pretvara se u drukčiju česticu, mion s
električnim nabojem koji pod vodom ostavlja svijetli trag, tzv.
"Čerenkovljev efekt" koji se može mjeriti pomoću
fotomultiplikatora.
Nakon prvih ispitivanja provedenih u rudnicima (kako bi se izbjegle
"parazitske" kozmičke zrake), ruski su istraživači postavili
detektore u prirodi, na dnu Bajkalskog jezera, a Amerikanci ispod
antarktičkog leda 1993.
Europljani su se priključili utrci za neutrinima 1996. s projektom
Antares za koji 50 posto novca osigurava Francuska, a pokrenuli su
ga centar za atomsku fiziku iz Marseillea (CNRS) i CEA u kojemu
sudjeluje šest zemalja (Italija, Nizozemska, Njemačka,
Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Rusija).
"Amerikanci su nas pretekli, ali bi naš teleskop trebao biti deset
puta precizniji", kaže John Carr.
Antares koji ima proračun od 18 milijuna eura, predviđa da se do
2005. u Sredozemlju postavi dvanaest linija s 1.080 detektora.
Očekuje se da bi na godinu moglo biti deset sudara s
visokoenergetskim neutrinima. Bude li uspjeha, istraživači se
nadaju da će udesetostručiti snagu teleskopa.
(Hina) vrad dgk