WP 4. III. ODOBRENJE NEMOĆNIH

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 4. III. 2003. George F. Will piše o besmislenosti činjenice da, prije nego krene u rat, SAD treba zatražiti, i dobiti, odobrenje zemalja članica Vijeća sigurnosti koje imaju pravo na veto. 16 europskih članica NATO-u svoju obranu zajednički ulaže za trećinu manje od SAD-a. Iako ovaj podatak nesumnjivo ukazuje na potpuni nesrazmjer vojne moći na dvije strane Atlantika, Jacques Chirac je kazao kako će Europske snage za brzo djelovanje 'projicirati europsku silu diljem svijeta'. Britanac Conrad Black, član Doma Lordova i vlasnik nekoliko novina, u govoru koji je nedavno održao u Centru za politička istraživanja istaknuo je kako će te snage biti oformljene pukim relociranje već postojećih vojnih snaga iz NATO-a, i predstavljat će 'tek paradno pješaštvo koje će putovati Europom i obilježavati državne blagdane stupajući središtima prijestolnica.' Black ističe kako su tri najveće strateške pogreške iz novije povijesti - neograničeni rat Njemačke podmornicama 1917., napad Japanaca na Pearl Harbor i činjenica da su Sovjeti odbili poslijeratnu pomoć SAD-a u zamjenu za liberalizam u istočnoj Europi - nastale kao posljedica podcjenjivanja opasnosti provociranja Amerike. Četvrta najveća strateška pogreška jest napad na SAD, počinjen 11. rujna, a njeni organizatori upravo počinju plaćati za svoje krive procjene.