NJ 4. III. DPA: CHIRAC I BOUTEFLIKA TEŽE SKLAPANJU SPORAZUMA O PROŠIRENJU

NJEMAČKA DPA 4. III. 2003. Chiracov "povijesni" trijumf u Alžiru "Milijun pretežno mladih Alžiraca priredilo mu je oduševljen doček - Jacques Chirac prvi je šef strane države kojem je dopušten nastup pred parlamentom te pustinjske, naftom bogate države - i otvaranje novog poglavlja u velikom hipotekom opterećenim odnosima između nekadašnjeg kolonijalnog gospodara i nezavisne sjevernoafričke države. Jedan od razloga opisanog oduševljenog dočeka jest i Chiracov stav protiv rata u Iraku. Alžirski predsjednik Abdelaziz Bouteflika izjavio je u utorak da će Chirac biti pravi čovjek za sljedeću Nobelovu nagradu za mir nastavi li svoju dosadašnju politiku prema Iraku. 'Prošlo je vrijeme optužbi', slavio je tisak u glavnom gradu Alžira 70-godišnjeg francuskog predsjednika. Već prije no što je Chirac krenuo na put, prvi državni posjet francuskog predsjednika Alžiru proglašen je 'povijesnim' i možda je udario temelje zajedničkom nastupu 'susjeda' koje dijeli Sredozemno more. Od rata u Alžiru (1954.-1962.) prošla su dobra četiri desetljeća. Prije deset godina započeo je islamistički teror koji je u Alžiru odnio 150 tisuća ljudskih života. Tužni zenit brojnih oružanih napada vjerojatno je prijeđen i dvije zemlje približavaju se jedna drugoj: po uzoru na Njemačku i Francusku, Chirac i Bouteflika teže sklapanju sporazuma o pomirenju. U drugom predsjedničkom mandatu Chirac ponovno teži aktivnijem angažmanu u Africi. 'Jacques Chirac, Jacques Chirac, hoćemo vize', skandirali su mladi Alžirci. Dakle, val simpatija nije pokrenuo samo njegov antiratni stav u sukobu s Irakom, koji toliko cijene u arapskom svijetu. Manjak radnih mjesta i stambenog prostora daleko više muči mlade ljude - dvije trećine Alžiraca mlađe je 30 godina - nego krvava povijest odnosa dviju zemalja. 'Ako Francuzi uistinu ukinu vizu za nas, nitko više neće ostati u Alžiru', smatra mladi Nabil iz glavnog grada. No, do toga vjerojatno neće doći tako skoro jer konzervativna vlada u Parizu planira usvajanje zakona o doseljavanju koji vjerojatno neće otvoriti spomenute brane. U svakom slučaju, Pariz i Alžir, glavni gradovi dviju zemalja koje već sada vežu bliske gospodarske veze, okreću se budućnosti. Alžiru je potreban kapital iz inozemstva kako bi dodatno izgradio svoju ulogu naftom bogate članice OPEC-a. I Francuzima je jako stalo do alžirskih zaliha energenata. Poduzeća iz cijelog svijeta - među njima i američka - konkuriraju francuskom naftnom koncernu u utrci za eksploataciju crnog zlata koje još uvijek drijema duboko u pustinjskom tlu. Pariz, već sada najvažniji gospodarski partner Alžira, nalazi se u prvom redu na 'sredozemnoj tračnici' u funkciji protuteže u razdoblju širenja EU na istok. Problemi ostaju - uključujući birokratske prepreke u Alžiru i nepoštivanje ljudskih prava. Nikakav državni posjet neće ukloniti traumu nasilja između dvije zemlje. No, upravo Bouteflika priželjkuje gospodarski uzlet - i želi 2004. ponovno biti izabran na predsjedničku dužnost", napominje na kraju priloga Hanns-Jochen Kaffsack.