AT-CZ-izbori-Parlament-Vlada-Političke stranke-Izbori au 28. II. APA: češka u kohabitaciju AUSTRIJAAPA28. II. 2003.U Češkoj nastupa doba "kohabitacije""Češkoj predstoji doba 'kohabitacije' kakvu je prije nekoliko godina imala
Francuska: socijaldemokratski premijer Vladimir Spidla (CSSD) dobio je upravo jakog suradnika ili možda protivnika iz suprotnog krila političkog spektra - novog predsjednika Vaclava Klausa iz oporbene konzervativne Demokratske građanske stranke (ODS). Pritom valja napomenuti da je nekadašnji ministar rada Spidla stekao reputaciju čovjeka s razvijenim osjećajem za socijalna pitanja dok Klaus priseže 'tržišnoj privredi bez ikakvih atributa' i slijedi - između ostalog - i ideje nekadašnje britanske premijerke Margaret Thatcher.Doduše, u govoru pred zastupnicima i senatorima neposredno nakon izbora Klaus je najavio suradnju s vladom. Budućnost će pokazati u kojoj će mjeri tu najavu i ostvariti. Naime, ustav pruža poglavaru države između ostalog i ovlast da vetom blokira zakone, usvojene u parlamentu. Zastupnički dom može nadglasati veto ali vladajuće stranke mogu se osloniti tek na vrlo taknu većinu od 101 glasa (a donji dom češkog parlamenta ima 200 zastupnika). Protekli su pak
AUSTRIJA
APA
28. II. 2003.
U Češkoj nastupa doba "kohabitacije"
"Češkoj predstoji doba 'kohabitacije' kakvu je prije nekoliko
godina imala Francuska: socijaldemokratski premijer Vladimir
Spidla (CSSD) dobio je upravo jakog suradnika ili možda protivnika
iz suprotnog krila političkog spektra - novog predsjednika Vaclava
Klausa iz oporbene konzervativne Demokratske građanske stranke
(ODS). Pritom valja napomenuti da je nekadašnji ministar rada
Spidla stekao reputaciju čovjeka s razvijenim osjećajem za
socijalna pitanja dok Klaus priseže 'tržišnoj privredi bez ikakvih
atributa' i slijedi - između ostalog - i ideje nekadašnje britanske
premijerke Margaret Thatcher.
Doduše, u govoru pred zastupnicima i senatorima neposredno nakon
izbora Klaus je najavio suradnju s vladom. Budućnost će pokazati u
kojoj će mjeri tu najavu i ostvariti. Naime, ustav pruža poglavaru
države između ostalog i ovlast da vetom blokira zakone, usvojene u
parlamentu. Zastupnički dom može nadglasati veto ali vladajuće
stranke mogu se osloniti tek na vrlo taknu većinu od 101 glasa (a
donji dom češkog parlamenta ima 200 zastupnika). Protekli su pak
mjeseci kao i predsjednički izbori jasno pokazali da je vladajuća
koalicija sve drugo samo ne jedinstvena.
Iako je izbor šefa države bio tajan, nema sumnje da je Klaus dobio i
brojne glasova političara iz vladajućih stranaka. Prvi komentari u
češkim medijima opisuju Klausovu izbornu pobjedu kao težak poraz
vladajuće koalicije i kao događaj koji će zasigurno imati i
odgovarajući nastavak. Spidlu je jako razljutio poraz kandidata
vladajuće koalicije Jana Sokola. Premijer je pokušao svaliti
odgovornost na leđa manjih partnera u koaliciji - kršćanskih
demokrata (KDU-CSL) i desno-liberalne slobodarske unije (US-DEU).
Obje stranke otklonile su optužbe i pozvale CSSD da prvo pomete pred
vlastitim vratima.
Nastavak će zacijelo uslijediti i unutar CSSD-a, koji je već
tjednima podijeljen na odane pristaše i protivnike nekadašnjeg
šefa vlade i stranke Miloša Zemana. Krajem ožujka bit će održan
stranački sabor na kojem bi Spidla trebao braniti predsjedateljsku
dužnost u stranci. Iz redova Zemanovih pristaša dopru sve glasniji
zahtjevi za Spidlinom smjenom. Spidla ne može ujediniti stranku a
vladajuća koalicija pod njegovim vodstvom pretrpjela je tri poraza
na predsjedničkim izborima, glase kritike.
Osim toga, Zemanovo krilo u CSSD-u uživa reputaciju frakcije koja
od samog početka nije bila oduševljena vladajućom koalicijom od 101
glasa, formiranom prošlog ljeta. Draži bi joj bio nastavak izravne
ili neizravne suradnje s ODS-om unutar vlade, primjerice
produljenje takozvanog sporazuma o opoziciji iz 1998-2002. g. No,
Spidla je ogorčeni protivnik takvih konstelacija kao i Klausovih
gospodarskih recepata. Zato je nakon parlamentarnih izbora,
održanih u lipnju 2002. g., zaigrao na kartu suradnje s kršćanskim
demokratima i desnim liberalima. No, na kraju će ipak morati na neki
način surađivati s Klausom.
Ishodom izbora zadovoljni su Klaus i njegova stranka ali velikim
dijelom i komunisti, koji su u odlučujućoj mjeri pridonijeli
Klausovoj selidbi u praški burg. U zastupničkom domu komunisti
raspolažu s više od jedne petine glasova, od kojih su praktički svi
pripali počasnom predsjedatelju ODS-a. Direktiva KSCM-a glasila je
'učiniti sve kako Sokol ne bi postao predsjednikom'. Pozadinu
takvog stava čine prigovori na Sokolovu adresu, usmjereni na
njegovu 'pretjeranu pomirljivost' prema sudetskim Nijemcima i
'pretjeranu bliskost' katoličkoj crkvi. Suprotno tome, Klaus je na
glasu kao političar koji zauzima osjetno tvrđi stav u pitanju
Benešovih dekreta i u pitanju crkvenih zahtjeva za povratom
imovine.
Utoliko su komunisti glasali za 'manje zlo'. Od Klausa zauzvrat
očekuju da ispuni 'obećanje' i kao predsjednik ne ignorira
Komunističku stranku kao što je to demonstrativno činio njegov
prethodnik Vaclav Havel, već da je tretira kao partnera poput svih
ostalih stranaka i da je poziva na konzultacije. Neposredno uoči
odlučujućeg glasanja u parlamentu Klaus je navodno 'na nekoliko
sekundi' posjetio parlamentarne zastupnike i potvrdio: 'Moje
obećanje važi'", prenosi na kraju priloga Petr Senk.