AMSTERDAM, 28. veljače (Hina)- U Nizozemskoj, koja je u travnju prošle godine prva u svijetu legalizirala eutanaziju, liječnici zanemaruju stroga pravila primjene i izabiru druge načine kako bi pacijentima pomogli umrijeti, piše u
petak list Het Financieele Dagblad prenoseći istraživanje nizozemske TV.
AMSTERDAM, 28. veljače (Hina)- U Nizozemskoj, koja je u travnju
prošle godine prva u svijetu legalizirala eutanaziju, liječnici
zanemaruju stroga pravila primjene i izabiru druge načine kako bi
pacijentima pomogli umrijeti, piše u petak list Het Financieele
Dagblad prenoseći istraživanje nizozemske TV.#L#
Anonimna anketa provedena među 353 pulmologa pokazala je da mnogi
odbijaju slijediti službenu proceduru. "Oduzima previše vremena",
"puno je gnjavaže", "strašan poremećaj mog dnevnog rasporeda",
bili su najčešći odgovori anketiranih.
Nakon što je godinama gledala kroz prste postojećoj praksi,
Nizozemska je 1. travnja 2002. postala prva zemlja koja dopušta
ubojstvo iz samilosti za smrtno bolesne ljude. Njezin je primjer
slijedila samo Belgija, a druge zemlje pozorno prate razvoj
događaja.
Nizozemski zakon ne znači da liječnici imaju "dozvolu za ubijanje".
Doktori koji pacijentima pomažu umrijeti moraju slijediti niz
strogih pravila, a ako to ne učine, mogu biti sudski procesuirani.
Među ostalim kriterijima, pacijenti moraju biti suočeni s budućim
nepodnošljivim i neprekidnim patnjama, moraju svjesno i
dobrovoljno odlučiti da žele umrijeti, a liječnik i pacijent moraju
biti sigurni da su sve alternative iscrpljene. I dodatno, liječnik
se mora savjetovati s kolegama prije nego odredi eutanaziju.
Nakon smrti pacijenta, liječnik mora podnijeti izvješće koje
razmatra stručna komisija. Ona tada može izvijestiti državnog
tužitelja ako dvoji da li je liječnik postupao pravilno.
Službeno, godišnje u Nizozemskoj oko 1.900 osoba umre od
eutanazije, s tim da je u 2002. taj broj malo smanjen.
Međutim, ostaje nejasno o koliko se ubojstava iz samilosti ne
izvijesti. Jedna anonimna studija iz 1995. je pokazala da je
prijavljenih slučajeva manje od polovice ukupnog broja. Novo
istraživanje o spremnosti liječnika da izvijeste o eutanaziji bit
će provedeno ovoga ljeta.
Agnes van der Heide, liječnica i istraživač koja prati praksu
eutanazije u ime ministarstva zdravstva rekla je u TV emisiji
Reporter kako "zakon nije eliminirao činjenicu da društvo ne vidi
uvijek što se događa u bolnicama".
Rob Jonquiere, direktor Nizozemskog društva za dobrovoljnu
eutanaziju (NVVE), smatra kako su "liječnici našli prečicu da bi
zaobišli poštivanje zakona".
Umjesto da slijede službenu proceduru, pacijentu mogu dati
smrtonosnu dozu morfija za ublažavanje bolova. I sedativi mogu
poslužiti zaobilaženju službenog izvješća: primjerice pacijentu
se daju tablete za spavanje i on izgubi svijest. Uskraćivanje hrane
i vode također ubrzava "odlazak" pacijenata na samrti.
Rob Jonquiere osuđuje takvu praksu: "Ako je motiv davanje tih
lijekova prvenstveno da se pacijentu omogući umrijeti a zaobiđe
zakon, to je jako, jako loše". Nizozemski zakon pacijentu daje
izričito pravo da sam odluči želi li umrijeti, ističe on dodajući
kako o "uporabi sedativa ili morfija odlučuje liječnik i nije mu
potreban izričit zahtjev pacijenta".
Nizozemski liječnički savez KNMG u svojoj je reakciji na TV
istraživanje izrazio zabrinutost zbog prakse liječnika da
zaobilaze zakon o eutanaziji. "Svakako moramo razlikovati
eutanaziju, ublažavanje bolova i davanje sedativa pacijentu na
samrti. Sve te prakse imaju svoju primjenu, kriterije i dijagnoze",
navodi se u priopćenju KNMG-a.
Problematičnost pravila o eutanaziji ne može biti argument za
zaobilaženje zakona, kaže Jonquiere: "Statistički, obiteljski je
liječnik suočen s eutanazijom možda jednom u dvije godine,
specijalist čak i rjeđe... Za ispunjavanje formulara treba 15
minuta a za telefonski razgovor s nekim dodatnim objašnjenjima ne
treba puno više".
Liječnički savez upozorava da zakon ne pokriva smrtno bolesne ljude
koji više ne mogu tražiti eutanaziju a nepodnošljivo pate. "To su
situacije i dvojbe s kojima se liječnici bore u praksi, a za koje
zakonska pravila ne nude uvijek rješenje".
(Hina) dh dgk