DW 27. II. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 27. II. 2003. Tisak U središtu pozornosti komentatora njemačkih dnevnih novina i dalje je iračka kriza. Neue Osnabruecker Zeitung osvrće se na jučerašnji posjet njemačkog kancelara Gerharda Schroedera Moskvi. S Rusijom postoji suglasnost oko toga da bi odluka UN-a o ratu protiv Iraka trenutačno bila pogrešna. I tu suglasnost završava. Ona prije svega ne ide tako daleko da bi predsjednik Putin zbog Sadama Huseina ili usluge Schroederu stavio na kocku svoje približavanje SAD-u. Ukoliko dođe do odlučivanja u Vijeću sigurnosti, njemačko će 'ne' ostati bez ruske pratnje. Freie Presse dijeli slično mišljenje. Još se mora pokazati jesu li Schroederova i Putinova stajališta stvarno tako blizu kao što se naglašava. (...) Nikako nije isključeno da bi Moskva mogla u posljednji trenutak uskočiti na jureći vlak te da bi Schroeder onda na peronu ostao sam. Kao prvo, u prilog tome da Putin tek stečeno prijateljstvo s Amerikancima ni u kom slučaju ne želi ugroziti. I drugo, veliki interes Moskve je da ubuduće ne bude potpuno izolirana od izvora nafte na području Perzijskog zaljeva. Njemački mediji danas se također bave i jučerašnjim početkom suđenja srpskom nacionalistu Vojislavu Šešelju pred haaškim sudom za ratne zločine i današnjom presudom bivšoj predsjednici bosanskih Srba Biljani Plavšić. Sueddeutsche Zeitung raščlanjuje odnos haaškog suda i Srba. U srpskoj se javnosti doduše raspravlja o haaškom sudu za ratne zločine, ali pri tome je uglavnom riječ o sudu samom ili o nastupu optuženika; o ratnim se zločinima skoro uopće ne govori. Mnogi Srbi pokazuju nezadovoljstvo zbog međunarodnog pritiska na njihovu suradnju sa sudom. Često se izražava i bojazan da bi za novu državnu zajednicu 'Srbiju i Crnu Goru' posljedica haaških procesa moglo biti plaćanje milijardi dolara odštete Bosni i Hercegovini. Jedan od najvećih kritičara suda je jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica koji haaškim sucima uvijek iznova predbacuje neprijateljstvo prema Srbima. (...) Srbijanski premijer Zoran Đindić u međuvremenu se našao u procijepu. Jer SAD je nedavno svoju financijsku pomoć Srbiji uvjetovao daljnjim izručenjima optuženih ratnih zločinaca. I Europska unija razmatra postavljanje takvih uvjeta. No za Đindića i njegovu krhku većinu bilo bi osjetljivo kada bi naredio policiji da uhiti optužene ratne zločince poput Mladića. Jer za mnoge Srbe je Mladić još uvijek junak, premda znaju da je odgovoran za napade na Sarajevo i masakr u Srebrenici. Čak ni zagovarači suradnje s haaškim sudom ne argumentiraju s nužnim razračunavanjem s prošlošću nego iznose praktične misli poput međunarodnog kreditnog boniteta. Proces protiv Slobodana Miloševića već odavno prenosi još samo jedna jedina televizijska postaja, B92. Početna fasciniranost time kako se Milošević sam brani i prigovore protiv sebe pretvara u optužbe protiv NATO-a i njegovih bombardiranja je nestala. Prije svega zbog toga što svjedoci poput nekadašnjeg predsjednika hrvatskih Srba Milana Babića u drugoj etapi iznošenja dokaza potvrđuju optužnicu. Die Welt rezimira da je pred haaškim sudom optužen 81 političar i vojnik iz država nastalih na području bivše Jugoslavije, a protiv 55 njih se vodi postupak. 46-orica se nalaze u zatvoru haaškoga suda u Scheveningenu, 11 ih je privremeno pušteno na slobodu, 24-orica se nalaze u bijegu. Na dugačkom popisu optuženih nalazi se čitava srbijanska i bosanskosrpska politička elita 90-ih godina. Pored Miloševića, srpski političari Momčilo Krajišnik i Milan Milutinović, bivši voda bosanskih Srba Radovan Karadžić i njegov vojni zapovjednik Ratko Mladić. Samo Karadžić i Mladić još nisu uhićeni, a prema Šešeljevom mišljenju to se ni neće dogoditi. 'Ja ću biti posljednji Srbin koji je otišao u Haag, kaže on. (DW)