US-E-IQ-KRIZA-Politika-Obrana-Nemiri/sukobi/ratovi-Ratovi SAD, IHT, 27. II. Dobiti rat i izgubiti svijet SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE27. II. 2003.Što će Sjedinjene Države dobiti a što izgubiti politikom prema
Iraku glede europskih saveznika i transatlantskih ustanova, piše William Pfaff. Tijekom 11 mjeseci od kada je vlada SAD-a objavila svoju namjeru da u Iraku provede 'smjenu režima', neizvjesnost u pogledu mogućeg rata spriječila je oporavak međunarodnih tržišta i međunarodnog gospodarstva, koje se predviđalo. Štetu trpe i međunarodna sigurnost i političke ustanove, kao i ono što je preostalo od američke reputacije. Nikada do sada toliki broj zemalja u svijetu nije pokušavao spriječiti napad na iračkog despota, niti je do sada javno mnijenje u liberalnim demokracijama svijeta bilo toliko neprijateljski raspoloženo prema SAD-u. Jedini veliki uspjeh Washingtona jest razdvajanje 'nove Europe' od 'stare Europe'. Moguće je, međutim, da je SAD staroj Europi učinio uslugu: stara Europa je, naime, veoma blizu širenju EU-a koje nije motivirano interesom nego osjećajem dužnosti prema bivšim potpisnicama Varšavskog pakta. Ovo širenje okončalo bi bilo kakvu mogućnost za stvaranje federalne Europe, ili čak i 'Europe država'
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
27. II. 2003.
Što će Sjedinjene Države dobiti a što izgubiti politikom prema
Iraku glede europskih saveznika i transatlantskih ustanova, piše
William Pfaff.
Tijekom 11 mjeseci od kada je vlada SAD-a objavila svoju namjeru da
u Iraku provede 'smjenu režima', neizvjesnost u pogledu mogućeg
rata spriječila je oporavak međunarodnih tržišta i međunarodnog
gospodarstva, koje se predviđalo. Štetu trpe i međunarodna
sigurnost i političke ustanove, kao i ono što je preostalo od
američke reputacije. Nikada do sada toliki broj zemalja u svijetu
nije pokušavao spriječiti napad na iračkog despota, niti je do sada
javno mnijenje u liberalnim demokracijama svijeta bilo toliko
neprijateljski raspoloženo prema SAD-u.
Jedini veliki uspjeh Washingtona jest razdvajanje 'nove Europe' od
'stare Europe'. Moguće je, međutim, da je SAD staroj Europi učinio
uslugu: stara Europa je, naime, veoma blizu širenju EU-a koje nije
motivirano interesom nego osjećajem dužnosti prema bivšim
potpisnicama Varšavskog pakta. Ovo širenje okončalo bi bilo kakvu
mogućnost za stvaranje federalne Europe, ili čak i 'Europe država'
koja bi bila sposobna za neovisnu globalnu ulogu. Stari Europljani
sada su skloni dovoditi u pitanje ili odgađati širenje, ili ga čak i
reformulirati tako da EU ima zemlje članice prvog i drugog reda.
Stoga je vrlo vjerojatno da je Washington povećao, a ne smanjio,
mogućnost nastanka aktivističke i suparničke Europe."