DW 26. II. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 26. II. 2003. Tisak Frankfurter Rundschau kritizira američko-britanske ratne planove u pogledu iračke krize. Za rat moraju postojati razlozi koji ne ostavljaju ni najmanje mjesta sumnji. Barem u demokratskim društvima. Posebice kada to nije obrana od napada, nego se oružanim pohodom želi spriječiti opasnost za koju se pretpostavlja da bi u budućnosti mogla nastupiti.(...) Po tim mjerilima, američko- britanska namjera da brzo napadnu Irak temelji se na tako klimavim nogama da su Washington i London pod pritiskom sumnjičave svjetske javnosti dodali još moralnih razloga. No oni prije pokazuju nervozu nego jasnoću misli. Berliner Zeitung komentira situaciju u kojoj se nalaze Ujedinjeni narodi. Ono što svijet trenutačno doživljava nije svijetli trenutak Ujedinjenih naroda jer je rezultat svih diplomatskih napora već poznat. SAD, najmoćniji član UN-a, vodit će rat protiv Iraka. Vijeću sigurnosti preostaje još samo da izabere kako će samom sebi nanijeti štetu - potporom ili suprotstavljanjem Amerikancima. Badische Neueste Nachrichten osvrće se na posjet šefice njemačkih kršćanskih demokrata Angele Merkel Washingtonu, tijekom kojega je kritizirala politiku njemačke vlade prema Iraku. Bijela kuća zna koliko je odvažan angažman Angele Merkel jer u SAD-u bi bio izgubljen svaki oporbeni političar koji bi u inozemstvu kritizirao predsjednika ili njegovu politiku. To se u SAD-u drži nečuvenim i nedomoljubnim. Zato američka administracija još više pokušava podržati posjetiteljicu iz Berlina. Berliner Kurier zastupa drugačije mišljenje. Bolje bi bilo da je šefica njemačke oporbe Bushu jasno i glasno prenijela stajalište ogromne većine njemačkih građana koje glasi: Ovaj rat, predsjedniče Bush, mi Nijemci ne želimo. Umjesto toga himne hvale i poslušni nakloni. Gospodo Merkel, to je bilo ulizivanje, a ne ozbiljna oporbena politika. Od unutarnjopolitičkih tema njemački se komentatori danas osvrću na javnu raspravu o mogućem dopuštanju izuzetaka od zabrane mučenja pri policijskom preslušavanju osumnjičenika. Osnabruecker Zeitung drži da ne može i ne smije doći do popuštanja apsolutne zabrane mučenja koja je postala dio Ustava nakon strašnih iskustava s totalitarnom praksom masovnih kršenja ljudskih prava. To je također dio europske i UN-ovih konvencija o ljudskim pravima. Ako u zaštiti ljudskih prava jednom nastanu pukotine, ona će onda vrlo brzo postati isprazna, a pravna država će kriomice minirati vlastite temelje. To je anakronizam. Njemačka se politika trudi oko ukidanja mučenja širom svijeta. S pravom se hvali što je primjerice Turska u međuvremenu postigla veliki napredak u smjeru zapadnog standarda ljudskih prava. A sada se upravo u Njemačkoj razmišlja o tome ne bi li trebalo - razumije se s dobrim namjerama - vratiti unatrag sat razvoja. Reutlinger General-Anzeiger smatra nevjerojatnim događanja u Njemačkoj. Političari kreću od ekstremnog slučaja, bez srama iskorištavaju raspoloženje dijela javnosti kako bi poljuljali temeljno načelo njemačkog pravnog poretka. No populizam je ovdje loš savjetnik. Ustav ima dobre razloge zašto ne poznaje ni jednu iznimku od zabrane mučenja. Ako bi to bilo dopušteno otvorila bi se vrata zloporabama. Bivši sudac Ustavnog suda Ernst Benda to je točno definirao kada je rekao: Ako se država ne pridržava svojih zakona onda to ne može očekivati ni od svojih građana. (DW)