WSWS 26. II. ANTE GOTOVINA I AMERIKANCI

WORLD SOCIALIST WEB SITE - www.wsws.org 26. II. 2003. Sud za ratne zločine odbacio optužnicu protiv hrvatskog generala "Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) odbacio je optužnicu protiv bivšeg šefa Hrvatske vojske, generala Janka Bobetka. Medicinski stručnjaci koje je imenovao tribunal proglasili su 83-godišnjeg Bobetka previše bolesnim da bi izdržao suđenje. Bobetko je najnoviji u nizu vodećih hrvatskih vojnih dužnosnika koji su optuženi za ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata. Ovaj je sukob izbio nedugo nakon što je Hrvatska objavila neovisnost od Jugoslavije, u lipnju 1991. a srbijanska većina u Krajini reagirala osnivanjem neovisne srbijanske republike. Kako je rat eskalirao, Ujedinjeni narodi su u Krajinu, u veljači 1992. poslali mirotvorce. Postrojbe Hrvatske vojske sljedeće su godine napale područje blizu regije kojom je ophodio UN, Medački džep. Kanadski vojnici UN-a izvijestili su kako je Hrvatska vojska u tom području ubijala nenaoružane srbijanske civile. U svibnju 2001., ICTY je optužio generala Rahima Ademija, zapovjednika vojnika koji su izveli napad na Medački džep, za nezakonito ubojstvo barem 38 srbijanskih civila, i za uništenje stotina zgrada. Krajem 2002., ICTY je izdao optužnicu protiv Bobetka zbog 'zapovjedne odgovornosti' za napad. U svom životopisu, 'Sve moje bitke', Bobetko se razmeće svojom ulogom u Medačkom džepu kao dokazom njegove vojne genijalnosti. Optužnica, međutim, ističe da su se najgora ubijanja i uništenje dogodili nakon što je ugovoreno primirje. ICTY je optužio još jednog hrvatskog generala, Antu Gotovinu, zbog 'zapovjedne odgovornosti' za ratne zločine koje je tijekom kolovoza 1995. godine počinila Hrvatska vojska, u sklopu vojne navale, operacije Oluja. Tom je operacijom ponovno uspostavljen nadzor nad Krajinom, što je dovelo do najvećeg etničkog čišćenja u jugoslavenskom građanskom ratu. Iz Krajine je protjerano između 150.000 i 200.000 Srba, ubijeno je oko 150 a još stotine njih su nestali. Optužnice su uzrokovale političku krizu u Hrvatskoj jer dovode u pitanje tvrdnju da je Domovinski rat bio napredni rat za oslobođenje. Također, potkopavaju tvrdnje zapadnih sila da je balkanski sukob u potpunosti bio rezultat plana jugoslavenskog predsjednika, Slobodana Miloševića, za stvaranje Velike Srbije. Zvjerstva koja se iznose u optužnici pokazuju kako su viši ešeloni Hrvatske vojske promicali nacionalizam koji je u jednakoj mjeri reakcionaran kao i Miloševićev srbijanski nacionalizam. Hrvatski vojni vrh je, naime, glorificirao nacistički režim koji je u Hrvatskoj postojao 1940-tih i koji je uključivao planove za ponovnu uspostavu nadzora nad Zapadnom Bosnom. Zločini koji su počinjeni tijekom Domovinskog rata nikada nisu istraženi za vrijeme deset godina vladavine Hrvatske demokratske zajednice predsjednika Franje Tuđmana, nakon odvajanja Hrvatske od Jugoslavije. Nakon prijetnji da će blokirati zajam Međunarodnog monetarnog fonda, HDZ je izglasovao zakon o suradnji s ICTY-om i 1997. izručio deset bosanskih Hrvata koji su optuženi za ratne zločine počinjene u Bosni. Međutim, HDZ je one koji su sudjelovali u Domovinskom ratu smatrao nedodirljivim junacima. Kada je HDZ-ovska vlast propala u siječnju 2000-te, zapadne sile tvrdile su kako je nova koalicijska vlada, koju predvodi Socijaldemokratska partija Ivice Račana, (nasljednik bivše Komunističke partije) označila prekid s ekstremnim nacionalizmom Tuđmanove ere i kako će dopustiti istragu hrvatskih ratnih zločina. Te istrage bile su nužne da bi potaknule novu i krhku prozapadnu srbijansku vladu, koja je bila suočena s krizom zbog svoje odluke da ICTY-u izruči Miloševića. Nakon što se sastala s hrvatskim dužnosnicima, glavna tužiteljica ICTY-a, Carla del Ponte je objavila: 'Ton razgovora koji vodim s ovom vladom je drukčiji...Na Balkanu konačno imamo partnera a ne još jedan problem.' Međutim, optužnice su u Hrvatskoj uzrokovale velike probleme. 2000-te, HDZ je organizirao masovne demonstracije i blokirao prometnicu između Zagreba i Splita, nakon što je objavljeno kako je protiv generala Mirka Norca podignuta optužnica za zločine koji su počinjeni 1991. Dvanaest generala, uključujući i Bobetka, potpisali su otvoreno pismo u kojem kritiziraju Račanove pokušaje da 'obezvrijedi' Domovinski rat, što je potaknulo glasine o organizaciji puča. U srpnju 2001., četiri ministra Račanove vlade, iz Socijalno liberalne stranke, dali su ostavku nakon što su optuženi Gotovina i Ademi. Do pojavljivanja u Vijeću sigurnosti UN-a, prošle godine, Del Ponte je djelovala očajno. 'U lipnju 2001....u znak povjerenja, hrvatsku sam vladu unaprijed obavijestila o optužnici protiv generala Ante Gotovine, zapovjednika snaga koji je optužen za zločine protiv čovječnosti. Moje povjerenje bilo je neprikladno - dopušteno mu je da izbjegne uhidbu, a prema raznim pouzdanim izvorima, sada ima sigurno utočište na teritoriju Hrvatske', rekla je. Del Ponte je nastavila: 'U svibnju ove godine, hrvatske sam vlasti ponovno unaprijed obavijestila o optužnici protiv generala Bobetka, bivšeg šefa Stožera Hrvatske vojske...Umjesto da se pokori naredbi Suda, Hrvatska je vlada uložila žalbu na optužnicu i nalog za generalovu uhidbu. Nakon toga smo čuli da generalovo zdravlje Bobetku ne dopušta put u Haag. Još odlaganja i opstruiranja. Stajalište Hrvatske je neprihvatljivo.' Kako nezaposlenost u Hrvatskoj iznosi više od 20 posto a javna potrošnja je više od 50 posto BDP-a - što je najviša razina u Europi - vlada je ubrzala HDZ-ov program privatizacije, otpuštanja i smanjenja socijalne pomoći. Hrvatska se pridružila Svjetskoj trgovačkoj organizaciji i kandidirala za članstvo u NATO-u i Europskoj Uniji. Kako bi spriječila u posljednje vrijeme učestale štrajkove, vlada igra na kartu nacionalizma. U lipnju 2001., Račan je najavio planove za izgradnju velikog spomenika Domovinskom ratu, tvrdeći: 'U ovo vrijeme teških odluka i samoprijegora...trebali bismo se sjetiti i biti nadahnuti snažnim jedinstvom iz vremena Domovinskog rata...kada nije bilo ljevice, ni desnice, nije bilo političkih, društvenih, kulturoloških ni drugih razlika.' Račanu uporaba nacionalizma s ciljem upravljanja radničkom klasom nije strana. Bivši staljinistički birokrat, kao i Milošević, bio je izabran za predsjednika vladajuće Hrvatske komunističke partije 1989., i odigrao je ključnu ulogu u raspadu jugoslavenske federacije. Godine 1990-te se sukobio s Miloševićem, objavljujući kako Hrvatska više neće 'hraniti Srbe' i organizirao je prve višestranačke izbore, zamišljene kako bi dokazao svoj separatistički stav. Račan brani napadaj na Medački džep kao 'legitimnu vojnu operaciju' i tvrdi kako je Bobetko vršio svoju 'ustavnu dužnost da oslobodi hrvatski teritorij', pa ga se stoga ne može smatrati krivim za 'zapovjednu odgovornost'. Međutim, Miloševića ne oklijeva optužiti 'zapovjednu odgovornost' za srbijanska zvjerstva, i odobrio je pojavljivanje hrvatskog predsjednika, Stipe Mesića, kao svjedoka na suđenju Miloševiću. Ovaj je slučaj naglasio podjelu između Europe i Sjedinjenih Država. Veleposlanik SAD-a za ratne zločine, Pierre-Richard Prosper, nedavno je kazao kako bi se ICTY trebao usredotočiti na uhidbe preostala četiri ključna osumnjičenika a zatim obustaviti svoje istrage i izručiti postojeće slučajeve lokalnim sudovima. Prosper je kazao kako bi, za vrijeme posjeta Balkanu, nastojao 'pritisnuti' vlade u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj da uhite sve preostale bjegunce, no otkazao je posjet Hrvatskoj u posljednji trenutak, što je predstavljalo pljusku za Del Ponte i njene napore da optuži hrvatske generale. SAD ima razloga biti zabrinut zbog visokih činova optuženih generala. Hrvatska vojska imala je ulogu opunomoćene vojske Washingtona protiv Miloševića, a ima mnogo dokaza koji upućuju na to da je Clintonova vlada pružala ključnu pomoć tijekom operacije Oluja. U svojoj knjizi 'Okončati rat' (To End A War), posebni Clintonov izaslanik, Richard Holbrooke, opisao je hrvatske snage kao njegove 'pse sa smetlišta' i prepričava svoj razgovor s hrvatskim ministrom obrane za vrijeme bitke, koji je kazao: 'Ovo ne možemo kazati javno, ali molimo vas da uzmete Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi. I učinite to brzo, prije nego se Srbi pregrupiraju.' Američka vlada prihvatila je sporazum između Hrvatske vojske i američke tvrtke za vojni konzalting, Military Professional Resource Incorporated, prema kojem je tvrtka trebala uvježbati Hrvatsku vojsku. Sin hrvatskog predsjednika, Miro, u to vrijeme vođa Hrvatske izvještajne agencije, tvrdi kako je taj odnos išao i dalje - hrvatska i vlada SAD-a imale su 'de facto partnerski odnos'. Tvrdi kako je SAD poslao 10 milijuna dolara opreme za prisluškivanje i presretanje a sve 'dojavne informacije iz Hrvatske prenosile su se Agenciji za nacionalnu sigurnost, u Washingtonu.' Činilo se da je Gotovina posebno blizak s američkim dužnosnicima, što bi moglo objasniti činjenicu da toliko dugo uspijeva izbjeći uhidbu. Fotografije pokazuju Gotovinu s američkim vojnim osobljem ispred ekrana računala na kojem piše 'Program uvježbavanje vojske' i 'Dobro došli u centar za uvježbavanje Fort Irwin'. Nenad Ivanković, čovjek koji je napisao biografiju bivšeg vojnog zapovjednika A. Gotovine, kazao je kako se Gotovina 'osjeća izdanim zbog toga što SAD i ljudi koje je poznavao šute. CIA je vidjela sve što se dogodilo tijekom operacije Oluja i tada nije prigovarala.' Washington je odbio sve zahtjeve ICTY-a za izručenje dokumenata i satelitskih fotografija koje se tiču ovog razdoblja. Druga stvar kojom su zaokupljeni američki dužnosnici jest sprječavanje toga da koncept 'zapovjedne odgovornosti' postane definicija za ratne zločine. Odvjetnici hrvatskih generala istaknuli su to da bi Clinton, Holbrooke i drugi američki dužnosnici također mogli biti optuženi za zapovjednu odgovornost u operaciji Oluja jer su 'znali da će napad biti izveden i za njega su dali zeleno svjetlo.' Ova prijetnja uzima se ozbiljno. Henry Hyde, predsjednik Odbora Kongresa za međunarodne odnose, prošle je godine upozorio da bi ICTY mogao istražiti dužnosnike koji su 'formulirali i provodili američku politiku', zbog zapovjedne odgovornosti u vezi oOperacije Oluja. Gotovinina optužnica 'najbolji je primjer politiziranog i netočnog tužiteljstva ICTY-a', kazao je u Senatu. U nizu članaka koji su objavljeni u rujnu 2002., novinari Washington Times-a ponovili su Hydeovo upozorenje i napali koncept zapovjedne odgovornosti kao 'prijetnju nacionalnim interesima SAD-a'. Taj koncept, pisao je Times, 'sam rat proglašava zločinom' a uporabu 'premoćne sile', što predstavlja temelj američke vojne strategije, proglašava ilegalnim. Washington Times ističe kako je operacija Oluja bila model za Operaciju trajna sloboda u Afganistanu, u kojoj je Sjeverni savez djelovao kao opunomoćena vojska SAD-a. Ako zapovjedna odgovornost bude definicija ratnog zločina, onda bi 'Sjedinjene Države mogle biti pozvane na odgovornost zbog akcija svojih saveznika diljem svijeta. Međunarodni kazneni sud ništa ne će sprječavati da američke dužnosnike drži odgovornima za pojedinačna kaznena djela koja su počinili vojnici Sjevernog saveza.' Optužnica za operaciju Oluja, zaključio je Times, 'prijeti ograničiti sposobnost Washingtona da koristi svoju moć u cijelom svijetu'", prenose Keith Lee i Paul Mitchell.