FR-US-IQ-kriza-Organizacije/savezi-Obrana-Ratovi-Terorizam franc-le figaro od 26.2.03. brzezinski o prekoatlantskom rascjepu FRANCUSKALE FIGARO26.II.2003.Zašto je Amerika još prije godinu dana poticala međunarodnu solidarnost, a vojna
operacija u Afganistanu protiv talibana izazivala opće oduševljenje, dok danas postoji golem rascjep u prekoatlantskim odnošajima, pita se bivši savjetnik Jimmyja Cartera za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski.Sumnju saveznika prvo je pobudila činjenica, piše Brzezinski, da je SAD još u ljeto 2002., u sklopu protuterorističkog pohoda, istaknuo potrebu promjene režima u Bagdadu, kao i preuranjene informacije prema kojima je SAD bio spreman sam krenuti u rat.Zatim, Bush je uporno nastojao da rješenje izraelsko-palestinskog sukoba temelji na strateškim stajalištima Ariela Sharona, pa je tako i europski tisak, ističe Brzezinski, upozoravao na neobičnu sličnost između američke politike na Bliskom istoku i preporuka kojima su 1996. američki ulizice iz Likuda zasipali tadašnjeg premijera B. Netanyahua.No glavni je razlog način na koji su Amerikanci reagirali na suzdržanost Europljana prema upletanju u Iraku, zbog čega su potonji imali dojam da njihov prekoatlantski partner brka UN s
FRANCUSKA
LE FIGARO
26.II.2003.
Zašto je Amerika još prije godinu dana poticala međunarodnu
solidarnost, a vojna operacija u Afganistanu protiv talibana
izazivala opće oduševljenje, dok danas postoji golem rascjep u
prekoatlantskim odnošajima, pita se bivši savjetnik Jimmyja
Cartera za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski.
Sumnju saveznika prvo je pobudila činjenica, piše Brzezinski, da je
SAD još u ljeto 2002., u sklopu protuterorističkog pohoda, istaknuo
potrebu promjene režima u Bagdadu, kao i preuranjene informacije
prema kojima je SAD bio spreman sam krenuti u rat.
Zatim, Bush je uporno nastojao da rješenje izraelsko-palestinskog
sukoba temelji na strateškim stajalištima Ariela Sharona, pa je
tako i europski tisak, ističe Brzezinski, upozoravao na neobičnu
sličnost između američke politike na Bliskom istoku i preporuka
kojima su 1996. američki ulizice iz Likuda zasipali tadašnjeg
premijera B. Netanyahua.
No glavni je razlog način na koji su Amerikanci reagirali na
suzdržanost Europljana prema upletanju u Iraku, zbog čega su
potonji imali dojam da njihov prekoatlantski partner brka UN s
Varšavskim sporazumom, kaže Brzezinski.
Naposljetku, usmjeravanjem na Irak SAD možda želi prikriti puno
ozbiljniju prijetnju koja dolazi iz Sjeverne Koreje, ali
razjedinjenost UN-a i prepirke u Sjevernoatlantskom savezu oko
inspekcija za razoružanje navode na mišljenje da će biti jako teško
rješavati sjevernokorejsko pitanje, upozorava Brzezinski.
On predlaže sljedeće: SAD mora izbjegavati svađu sa saveznicima, a
NATO ponovno mora biti uporište za njegovo posredovanje diljem
svijeta; SAD mora priznati da mira na Bliskom istoku ne će biti bez
razoružanja Iraka i pokretanja izraelsko-palestinskog mirovnog
procesa; SAD i zemlje s pravom veta u Vijeću sigurnosti moraju Iraku
nametnuti stanoviti broj ostvarljivih zadaća i utvrditi točne
rokove za njihovu provedbu, jer će tako Vijeće sigurnosti lakše
moći utvrditi je li Irak ispunio zahtjeve ili nije; ako se pokaže da
se Irak ne razoružava, neizbježan je rat pod okriljem UN-a i
promjena režima u Bagdadu, zaključuje Brzezinski.