DW 24. II. BOLEST KAO HRVATSKI DOBITAK?

DEUTSCHE WELLE - DW 24. II. 2003. Jesu li realistična hrvatska očekivanja? Prilog Klausa Dahmanna. Najveće proširenje u povijesti Europske unije predstoji. Već u proljeće 2004. godine bi deset zemalja kandidata trebale postati punopravne članice, još dvije - Bugarska i Rumunjska - mogle bi se pridružiti 2007. godine. Tada bi punopravnom članicom htjela postati i Hrvatska koja je tek u petak predala zahtjev za punopravnim članstvom. Koliko su realistična takva očekivanja? Vrata Europske unije još nisu zatvorena. To je zacijelo najvažnija poruka koju je hrvatski premijer Ivica Račan dobio na najnovijoj turneji po brojnim europskim glavnim gradovima. Iako će to od Europske unije u sljedećim godinama zahtijevati određene, prije svega financijske napore, da integrira deset novih članica, ipak ostaje otvorenost za druge kandidate. Sljedeći korak je neizbježan i neopoziv, kako je naglašeno u Kopenhagenu: perspektiva za pristup Bugarske i Rumunjske u 2007. godini. Tim zemljama se želi pridružiti Hrvatska, stavljajući se odmah na pretjecajnu traku. Šansa da to postigne postoji. Ne nedostaje europskih političara koji drže da sadašnja Hrvatska vlada to može učiniti. Počevši od povjerenika EU-a za proširenje Guentera Verheugena, preko Grka kao predsjedatelja EU-a do, premijera kao što su njemački savezni kancelar Gerhard Schroeder ili Silvio Berlusconi. Ali u donedavno jednoglasne pohvale na račun Hrvatske miješaju se u međuvremenu kritički tonovi. Zagreb mora u potpunosti surađivati s haaškim sudom, inače bi to mogao biti kamen spoticanja na putu u EU. Najnoviji slučaj: Janko Bobetko. Nakon dugog natezanja Račanova vlada je uspjela smiriti duhove - haaško povjerenstvo liječnika je hrvatskog generala optuženog za ratne zločine doista proglasila previše bolesnim za sudjelovanje u procesu. Ali time nije riješen osnovni problem. Račan je nedvojbeno svjestan da bi izručenjem Bobetka izazvao srdžbu jednog dijela hrvatske javnosti. Njegova većina u parlamentu je slaba, već sada nacionalisti vide svoju šansu i tim pitanjem potpiruju raspoloženje protiv vlade. Za Račana je dakle sreća što je prijepor s Haagom barem privremeno riješen zbog Bobetkove bolesti. Ali na duži rok to će se pitanje opet naći na dnevnom redu. Ili neki drugi slučaj, jer pored Bobetka ima još Hrvata koji se nalaze na popisu osoba koje traži Haag. Tada će se Hrvatska vlada morati očitovati. Dobar glas Hrvatske u inozemstvu koji je Račanova vlada teško stekla svojim reformskim kursom nakon završetka ere predsjednika Franje Tuđmana narušen je. A unutarnjopolitička situacija ionako nije dobra: i dalje državni proračun opterećuje visoka nezaposlenost. Tko ima posao žali se što su plaće niske, a cijene su već odavno na europskoj razini. Uz to svi pokušaji da se isprave pogreške privatizacije u vrijeme Tuđmana nisu donijeli gotovo nikakvog rezultata. Toj listi bi se moglo dodati još na desetke negativnih primjera. Dok počnu teći milijunske subvencije iz Bruxellesa Hrvatska vlada mora još mnogo toga učiniti. Već sad se vidi jedan skupi problem: osiguranje vanjskih granica. Istina, hrvatskoj policiji su u više navrata uspijevale spektakularne akcije protiv organiziranog kriminala, ali to je samo vršak ledene sante. Djelotvorno osiguranje granica puno košta, u slučaju Hrvatske čak jako mnogo. Za Hrvatsku će pristup Europskoj uniji biti težak put. Iskustva brojnih istočnoeuropskih zemalja kandidata pokazuju da će to biti vrijeme bolnih rezova za mnoge građane. Tim zanimljivije će biti vrijeme nakon 2004. godine. Tada će se morati pokazati isplate li se za većinu građana bolne mjere koje se provode na pritisak Europske unije. (DW)