DW 19. II. TAJNOST PORUKA NIJE UVIJEK ZAJAMČENA

DEUTSCHE WELLE - DW 19. II. 2003. Koliko su tajne poruke doista tajne? Šifriranje poruka staro je kao i sam jezik. Oduvijek su postojale male tajne i oduvijek je bilo znatiželjnih koji su te tajne željeli razotkriti. Žestok rat posebice vodi šifranati i dešifranti na vojnom području - na kraju, bilo je i ratova koji su odlučeni otkrivanjem kodova. I danas potencijalni ratni protivnici Sjedinjene Države i Irak sve pokušavaju kako bi stekli barem malu prednost u poznavanju namjera svojeg protivnika. O pojedinostima Claus Hecking: "U svitanje 6. lipnja 1944. godine britanske, američke i kanadske jedinice iskrcale su se u Normandiji kako bi potisnuli njemačke snage iz osvojene Europe i okončali II. svjetski rat. Iskrcavanje je uspjelo jer ih je dočekao slabi protivnik. To nije bilo slučajno, saveznici su vrlo dobro znali da je glavnina njemačkih snaga istočnije od mjesta iskrcavanja: Britanci su već ranije odgonetnuli kodove njemačkih uređaja za šifriranje Enigme. Hans Dobbertin drži da je to bio ključ uspjeha saveznika: = Drugi svjetski rat bio je odlučen kada se probila tajna Enigme. U ratu poznavanje protivničkih planova donosi toliku prednost da ga čini pobjednikom. Dobbertin se već dugo bavi šifrologijom, znanosti o šifriranju i dešifriranju poruka u teoriji i u praksi. Danas predaje šifrologiju u Bochumu a prije toga je dugo bio u njemačkoj obavještajnoj službi. Tada su tajne službe još imale monopol na učinkovite metode šifriranja. U Sjedinjenim Državama programi za šifriranje su još do 1998. godine spadali u zakon o ratnoj opremi. Danas je, drži Dobbertin, potpuno drugačije: = Ima neprobojnih metoda za šifriranje koje svakome stoje na raspolaganju. Svatko tko može nabaviti osobno računalo i priključak za internet, ima na raspolaganju vrlo dobru tehniku za učinkovitu razmjenu tajnih podataka putem e-maila koju ni jedna tajna služba na svijetu ne može razbiti. No kada se kaže 'ne može razbiti', to valja uzeti uvjetno: jednostavnom metodom pokušaja i pogreške slamanje takvog koda jednog jedinog e-maila, čak i na superračunalima, može potrajati, doslovce stoljećima. Ali u kompjuteraškim krugovima dobro je poznato da na tržištu nema, niti smije biti programa za koje ne postoji takozvani master-key, univerzalni ključ koji je pohranjen na odgovarajućem mjestu. S obzirom da se ogromna većina takvih programa proizvodi u Sjedinjenim Državama, ta zemlja i u tom području ima neosporni primat. Ali tajne službe dobro znaju da i teroristi koriste takve programe ili programe za šifriranje koje su sami napisali - što usput rečeno i nije osobito teško - mogu posegnuti i za još jednim načinom: = Ako na svom osobnom računalu šifrirate neku poruku i na samom računalu pospremite ključ u obliku koji možda ne znate da postoji jer ne poznajete operativan sustav računala, onda je i to vrlo slaba točka jer to računalo ako je spojeno na internet može se napasti posebnim programima, takozvanim trojanskim konjima, koji otkrivaju traženu šifru. No kada je riječ o otkrivanju iračkih namjera - i suprotno - borba je sve prije nego ravnopravna. Irak gotovo da nema računala koja su sigurna od špijunaže, a pitanje je da li je toliko neoprezan da svoje podatke širi na način u kojima su Amerikanci specijalisti. = Mislim da će to tehnički biti na sasvim različitoj razini zbog čitavog razvoja u Iraku. Možda i gospodarske sankcije pridonose tome da ta moderna tehnika tamo nije previše raširena. I točno je o tome riječ. Unatoč mnogim šiframa koje koriste Iračani, slaba im je točka ograničena tehnika. Suprotno tome Sjedinjene Države se možda i previše pouzdaju u svoja računala - ali o svemu tome se radije šuti. Šifre mogu spasiti ljudske živote, ali mogu ih i odnositi. Tako je bilo i u II. svjetskom ratu. Britanci su kod Enigme otkrili i prije iskrcavanja u Normandiju. Preko nje su otkrili da Nijemci planiraju bombardiranje grada Coventryja - ali ipak nisu poduzeli nikakve mjere protiv toga. Premijer Churchill uplašio da će Nijemci tako saznati kako uređaj Enigma za saveznike nije više nikakva enigma. Na taj način je Coventry, manje ili više, bespomoćno žrtvovan njemačkim bombarderima. A posljedice - 70 tisuća obitelji izgubilo je domove i više od 550 stanovnika grada je poginulo." (DW)