RV 18. II. ZBORNIK HRVATSKI KATOLIČKI POKRET

RADIO VATIKAN - RV 18. II. 2003. Zbornik Hrvatski katolički pokret ?Hrvatski katolički pokret? naslov je vrlo obimnog zbornika s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Zagrebu i na Krku koji je objavila Kršćanska sadašnjost. O knjizi govori Boris Rotar. Nastavši u njemačkim zemljama krajem prve polovice XIX. stoljeća, taj se pokret počeo širiti u zemlje tadašnje Austrougarske monarhije pa tako i u Hrvatsku. U svim zemljama gdje se pojavio zajednička im je bila ideja obrane tada ugroženog položaja i stečenih prava Katoličke crkve te širenje kršćanskog svjetonazora na sva područja javnog života. Nije bilo jedinstvenih organizacijskih oblika jer su katolički pokreti pokretani od samih vjernika i nisu bili izravno poticani od crkvene hijerarhije. Ipak u Hrvatskoj je jak poticaj za organiziranje HKP-a dao krčki biskup Antun Mahnić koji je pokrenuo izlaženje časopisa Hrvatska straža 1903. godine. Taj filozofsko- teološki časopis imao je ulogu branitelja kršćanskih načela u javnom životu i pobudio je veliko zanimanje osobito među mladima. Razlučujući kršćanske katoličke ideje od onih koje to nisu, sam je pokret pokrenuo niz organizacija koje su djelovale na tim temeljima - Hrvatsko katoličko akademsko društvo Domagoj, Hrvatski katolički narodni savez, Hrvatski katolički seniorat, Hrvatska pučka stranka - a ideje pokreta širile su i mnoge novine i časopisi kao što je bila Luč, Riječke novine, Narodna politika, Seljačke novine, Jadran, Hrvatska prosvjeta. Pojavom Katoličke akcije koja je definirana i proglašena enciklikom Ubi arcano Dei 1922. godine dolazi do unutarkatoličkih nesuglasica između pokreta organiziranog 'odozdo' i onog 'odozgo', kako povjesničari nazivaju ovaj drugi tj. Katoličku akciju. Bitna razlika ove dvije organizirane grupacije vjernika bila je što svećenici nisu mogli biti članovi Katoličke akcije, za razliku od uobičajene prakse u katoličkim pokretima, već su oni mogli biti samo duhovnici u organizaciji Katoličke akcije. Nesuglasice o načinu organiziranja katolika i ulozi politike i postojanju katoličke kršćanske političke stranke potrajale su do početka II. svjetskog rata u Hrvatskoj, a nakon 1945. godine nisu se dalje dozvolile organizacije hrvatskih katolika ni na načelima Hrvatskog katoličkog pokreta, a ni Katoličke akcije. Skup na kojem je sudjelovalo više od 35 autora obrađivao je tu složenu problematiku u četiri cjeline - od članaka koji objašnjavaju uvjete u kojima se u hrvatskom društvu mogao razviti Hrvatski katolički pokret, sam njegov osnutak, djelovanje do I. svjetskog rata, i četvrta cjelina, djelovanje između dva svjetska rata. Na kraju zbornika posebice je tiskan niz životopisa najistaknutijih pripadnika Hrvatskog katoličkog pokreta i pripadnika Katoličke akcije u Hrvatskoj. Predsjednik organizacijskog odbora skupa Mile Bogović istaknuo je da o HKP postoje dvije historiografije - svjetovna i crkvena. Prvu je svojim djelom Magnum crimen označio Viktor Novak obilježivši je liberalno-masonskim stajalištem jakog protucrkvenog i protuhrvatskog tona pišući bez argumenata kako je Katolička crkva 1900. godine zakoračila na područje koje joj ne pripada i tako se ogriješila o prava moderne države. S druge strane Bogović ističe kako se Crkva bavila isuviše odnosima unutar pokreta ne uočavajući nedostatke pokreta u odnosu na širu društvenu zajednicu. Odnosi Domagojaca i Orlova, pojava Križara - odnosi prema jugoslavenstvu i hrvatskoj nacionalnoj ideji i niz osoba uključenih u pokret čini ovaj zbornik vrlo zanimljivim štivom i referentnom knjigom za proučavanje tog hrvatskog laičkog pokreta. Valja reći da se naravno današnji laički pokreti koje izuzetno potiče i Papa i Drugi vatikanski sabor razvijaju na polazištima današnje teologije i ekleziologije, ali će čitatelj ovog zbornika ostati osupnut iznimnim angažmanom i aktivnošću pokreta u prvoj polovici XX. stoljeća. (RV)