RFI 17. II. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 17. II. 2003. Tisak Francuski listovi danas najviše donose napise o rješavanju iračke krize. Sva izdanja dnevnika na naslovne stranice i u veliki broj priloga stavljaju u posljednjih nekoliko desetljeća najvećim proturatnim prosvjedima u velikim europskim prijestolnicama, arapskim zemljama, Australiji, San Francusku i New Yorku... Le Figaro u uvodniku spominje osobu koja je najviše nedostajala na ovim prosvjedima, a to je bio Sadam Husein. Svi koji su izašli na prosvjede u šesto svjetskih gradova imali su jedan cilj - osuditi Bushovu politiku. Na određeni način na prosvjedima su bili prisutni i državnici europskih zemalja koji se podržali washingtonska stajališta. Duljina povorke odgovarala je nekoj vrsti političke aritmetike. U zemljama čiji su državnici bez rezerve podržali Busha - u Britaniji, Španjolskoj ili na primjer Italiji - povorke su bile dojmljive. Cilj prosvjeda je osuda politike tih zemalja u rješavanju iračke krize. S druge strane, u zemljama koje se protive američkoj logici rata - kao što je slučaj s Francuskom - broj prosvjednika bio je neusporedivo manji. U oba slučaja prosvjednike nije zanimao Sadam Husein, već su htjeli što oštrije osuditi politiku američkog predsjednika u rješavanju iračke krize. U tijeku vikenda došlo je do određenog ublažavanja pritiska Amerike na bagdadske vlasti, za što su najviše zaslužni francuski predsjednik Chirac i njemački kancelar Schroeder. Pariški listovi danas daju veliko priznanje samo Chiracu zbog stajališta u pogledu rješavanja iranske krize. Le Figaro u uvodniku piše da ni val mirovnih prosvjeda, a ni diplomatski napori Ujedinjenih naroda neće utjecati na ublažavanje američke odlučnosti koja će sada biti uvijenija. Washingtonske vlasti sada moraju prihvatiti da do nesporazuma nije došlo samo zbog protuamerikanizma. Chirac nije popustio ni u čemu, ni u pogledu optužbi na Sadamov račun, a ni u pogledu njegovog protivljenja ratu. Predsjednik Chirac istodobno je istaknuo učinkovitost američkog vojnog pritiska protiv bagdadskih vlasti koji je omogućio napredak suradnje s međunarodnim inspektorima. Promatrači međutim ističu da još ništa nije završeno. Les Echos drži da čak ni pod uvjetom da Europa uspije biti jedinstvena, misli se na podjele u pogledu rješavanja iračke krize, jedna činjenica ostaje. A to je da će misu još dugo držati predstavnici Washingtona - Amerikanci će i dalje imati zadnju riječ u međunarodnoj politici. La Tribune ističe složenost teškoća pred kojim se nalaze predstavnici EU-a koji će morati prebroditi iračku krizu da ona ne bi produbila europske podjele jer traganje za rješenjem iračke krize ne bi bilo lakše od rješavanja krize u okviru Vijeća sigurnosti. Kad se razmotri činjenica da su zemlje koje će iskoristiti proširenje unije pridonijele izazivanju podjela čak i prije nego što su postale punopravne članice tada se, po procjeni lista, može vidjeti u kojoj je mjeri Europa ranjiva. (RFI)