TIHI ČUVARI POVIJESTI: 3,5 STOLJEĆA JEDNOGODIŠNJIH KALENDARA

Piše Ivo Lučić ZAGREB, 15. veljače (Hina) - Jedan od najtiražnijih i najutjecajnijih izdavačkih oblika u hrvatskoj povijesti, jednogodišnji kalendar, tiho je napunio tri i pol stoljeća izlaženja.#L# Istodobno, njegove su moderne komercijalne varijante poplavile tržište u obujmu koji je nemoguće kvantificirati. Najstariji sačuvani jednogodišnji kalendar, "Novi Kalendarium od Christussevega Poroda Rachunaussi na leto 1653" nema naslovnu stranicu, pa se ne zna njegov pisac ni izdavač. Pisan je hrvatskim kajkavskim jezikom u tadašnjoj grafiji. Imena mjeseca navedena su latinski i hrvatski, a imena svetaca hrvatski, latinski, njemački i mađarski. Naziv "Novi kalendar" zapravo otkriva da je od njega tiskan još stariji, navodi povjesničar znanosti Vladimir Bazala i dodaje da na hrvatskom području tada nije bilo tiskare, pa pretpostavlja da je tiskan u Grazu. Jednogodišnji kalendari i danas su najtiražnija izdanja. "Danica", koja je do sada izišla u 122 broja - a još je starija za posne godine više ratova koje je preživjela - prosječno se tiska u nakladi između 30 i 50 tisuća primjeraka, rečeno je u HKD "Sv. Jeronim" u Zagrebu, koji tiska najstariji "živući" godišnjak okrenut pučkoj prosvjeti. Pored nje izlazi niz regionalnih jednogodišnjih kalendara u nakladi većoj od mnogih bestselera, a pored njih svake se godine tiska i proizvede mnoštvo džepnih i zidnih kalendara, raznih ukrasnih i upotrebnih predmeta s funkcijom kalendara, te mnoštvo knjiga koje nemaju sadržaj kalendara ali oponašaju njegov ritam izlaženja. "Bez ozbiljnog projektnog zadatka istraživanja tržišta, s minucioznom metodologijom i krajnje preciznom terminologijom, nemoguće je proniknuti u stvarni obujam grafičke i izdavačke produkcije povezane s pojmom kalendara", odgovorio je Hini Rajko Naprta, poslovni tajnik Izdavačke djelatnosti u Hrvatskoj gospodarskog komori. Prvi hrvatski kalendari bili su molitvenici s nadnevcima svetaca i mučenika za uporabu propovjednicima. Promjenom julijanskog kalendara crkva je poticala njihovo izlaženje na narodnom jeziku. Prvi hrvatski kalendar izišao je 1611. - "Nauk krstjanski za narod slovinski", bosanskog franjevca Matije Divkovića. Bio je višegodišnji kalendar, tiskan je na bosanskoj ćirilici u Mlecima. Uvođenjem astroloških podataka, a potom i uputa za svakodnevni život, o ratarstvu i zdravlju, kalendari, mesečnici, svetodanici, svetorednici, danice i slična izdanja postaju sve masovnija i prisutnija u kućama Hrvata. Bila je to zanimljiva kombinacija svetih poruka, praktičnih savjeta i vračanja. U jednom od njih preporuča se ovakav lijek za oči: "Uffati xivu vranu, izvadijoj obedvi ocsi, na nixi na konac, obisi na vrat i nosi i takochess sacsuvati ocsi od svake bolesti." Posebno su poznati kalendari čuvenog polihistora i književnika Pavla Rittera Vitezovića, koji počinje 1692. pod nazivom "Meszecznik", a 1697. izdaje prvi zidni kalendar. Serija zagrebačkog "Novog kalendara" iz 1786. donosi prvi put imena mjeseca samo na hrvatskom jeziku: Sečen, Sušec, Mali Traven, Veliki Traven, Klasen, Srpen, Velikomšenjak, Malomešenjak, Miholjščak, Vsesveček, Gruden i Prosinec. Od 1811. zove se "Horvatski kalendar", a onda mijenja ime u "Šoštar" i pod njim izlazi sve do 20. godina 20. stoljeća. Povjesničar Mladen Ivezić, autor studije "Hrvatski kalendari", smatra da su kalendari odigrali veliku kulturnu i nacionalnu ulogu. Oni su opismenjavali, imali funkciju tvorbe jezika, opću prosvjetnu funkciju i funkciju nacionalne i gospodarske integracije hrvatskog prostora. Dr. Josip Bratulić naglašava stranu koju bi današnji mediji nazvali interaktivni odnos publike i teksta: "Obitelj ga je koristila cijelu godinu. Najprije su znali samo čitati, a kasnije su u njega upisivali sve važne stvari za obitelj, poput: 'otelila se krava', ili 'rodilo se dijete', što je bilo jednako važno". Tako, kalendari su sažimali sve svakodnevno i vječno. Opismenjavali su puk pa je on tražio sve bolje i veće kalendare. "To su postale najmasovnije publikacije i najutjecajnije publikacije u povijesti hrvatske kulture", zaključio je Ivezić. (Hina) iluc vl