WP 13. II. PREZRENA AMERIKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 13. II. 2003. Prezrena Amerika "Kada je Hans Blix prošle jeseni posjetio Bijelu Kuću kako bi raspravio o mogućnosti slanja UN-ovih inspektora u Irak, američki dužnosnici pozvali su ga da podvostruči ili potrostruči njihov broj. To nije moguće, kazao je Šveđanin: ne mogu pronaći dovoljno kompetentnih ljudi, a sasvim sigurno je to da ne mogu organizirati takav broj ljudi u nekoliko mjeseci. Zamisao potrostručavanja broja inspektora još jednom je isplivala u očajničkoj potrazi Francuske i Njemačke za trikovima kojima bi mogli blokirati vjerojatni američki napad na Irak. No Blix je novinarima u Ateni, u ponedjeljak, dao isti odgovor. Neobično je da su se dvije glavne europske sile, koje su imale koristi od američke zaštite i njenog čelništva tijekom hladnog rata, suprotstavile Washingtonu uz tako očito slabe argumente. Pariz i Berlin dangubili su mjesecima i dozvolili su da ovo pitanje preraste u vatrenu i veoma osobnu raspravu s predsjednikom Bushom, u kojoj alternative ratu kao i politički centar koji je dugo dominirao savezničkom sigurnosnom politikom nestaju sve brže. U Aziji, sve su veće slične razmirice s američkim diplomatskim partnerima u pogledu odlučnosti Sjeverne Koreje da dođe do nuklearnog arsenala. Kina je u više navrata odbila izravne zahtjeve Busha da izvrši pritisak na Sjevernu Koreju. Političko čelništvo Južne Koreje otvoreno se distancira od washingtonske procjene sjevernokorejske prijetnje. Nije slučajno, a ne radi se niti o paradoksu da se do sada neviđena količina razmirica, protivljenja i otvorenog nepoštivanja američke politike i njenih sadašnjih čelnika pojavila u cijelom svijetu u trenutku kada je američka moć u zenitu. Ovi argumenti i protivljenja ne tiču se samo Iraka i Sjeverne Koreje. Oni se sada tiču opsega i prirode američkog čelništva u globalnim razmjerima. Ovo nije tek još jedna u nizu rasprava NATO-a u pogledu sovjetskih naftovoda ili raketa Pershing. Ove razmirice tiču se stvarnih problema i taktika koje su potrebne kako bi se riješila zajednička prijetnja. Današnje razmirice tiču se smjera kojim treba krenuti povijest. Korijen im je u nedovoljnom zajedničkom razumijevanju globalne sigurnosti i američke uloge u osiguravanju iste. Ovo nerazumijevanje neće nestati samo od sebe ako, kao što se to sada čini, Sjedinjene Države, Britanija, Australija, Turska i druge zemlje realiziraju vojnu akciju u Iraku unatoč energičnom protivljenju drugih tradicionalnih saveznika. Bushova vlada pridonijela je pojavi ovog opasnog iskušenja da se konkretni slučajevi pretvaraju u apstraktne principe. Retorika prevencije zamutila je jasan pravni okvir koji postoji i kojim se Irak može prisiliti da ispoštuje rezolucije UN-ovog Vijeća sigurnosti za razoružanje. Činjenica je da vlada nije uspjela udružiti svoj svadljivi pristup Sjevernoj Koreji s djelotvornom regionalnom strategijom. 'Bush je došao na vlast brinući zbog djelovanja Kine na svjetskoj političkoj sceni, no danas je upravo neaktivnost Kine problem', kazao je jedan Južnokorejac prilikom nedavnog posjeta Washingtonu. Peking je odbacio sve češće apele Washingtona u javnosti da primjeni gospodarski i politički pritisak kako bi natjerao Sjevernu Koreju da prestane sa svojim zveckanjem nuklearnog oružja. Kina je prošloga tjedna stajala po strani dok je Sjeverna Koreja odbila inovativni pokušaj, koji ima punu podršku Bushove vlade, da pokrene pregovore u kojima bi sudjelovale obje Koreje, Australija, Japan, Europska Unija i pet stalnih članica Vijeća Sigurnosti. 'Ovo je način na koji treba raspravljati', kazao je viši dužnosnik u pogledu prijedloga 'pet plus pet'. 'Ovo je način na koji sve karte treba staviti na stol', uključujući sigurnosne garancije i gospodarsku pomoć Sjevernoj Koreji. Odbivši ovo, Pjongjang 'namjerava zahtijevati razgovore samo sa Sjedinjenim Državama, kako bi nas mogli nastaviti kriviti za sve i kako bi nas pokušali odvojiti od naših prijatelja i partnera u regiji', dodao je drugi dužnosnik. Ministar vanjskih poslova Kine u utorak je javno prihvatio zahtjev Pjongjanga za pregovore samo sa SAD-om. Sve je zapanjilo kada je Javier Solana, vanjskopolitički glasnogovornik Europske Unije i istinski zagovornik snažnih transatlantskih veza, tijekom iste pekinške novinske konferencije kazao kako je 'najvažnija stvar u ovom trenutku izravni dijalog' između Washingtona i Pjongjanga. Ako su stvari otišle toliko daleko da Solana, Kinezi i Sjevernokorejci (svako od njih iz različitih razloga) u tolikoj mjeri krivo tumače namjere Washingtona u pogledu Sjeverne Koreje, a čelništvo Francuske i Njemačke isto čini u pogledu Iraka, u problemima smo do grla. Bushova vlada mora hitno revidirati svoju diplomaciju i dati novu stratešku jasnoću američkom čelništvu u svjetskoj politici, dok se suočava s realnim problemima koje predstavljaju Irak i Sjeverna Koreja. Oslanjanje na premoćnu silu kako bi se preživjelo tektonske poremećaje u svjetskoj politici koji su u tijeku neće biti dovoljno još dugo", piše Jim Hoagland.