RFI 12. II. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 12. II. 2003. Tisak U francuskom tisku najviše je zastupljena iračka kriza, posebice francusko-američki odnose. Nikada u Francuskoj nije primijećena takva razlika od američkog stajališta u svakom pogledu, čak i najbanalnijem. 'Bush je odlučio zanemariti mirovni tabor', glavni je naslov Le Figaroa. 'Francuska se suprotstavlja Americi', dodaje pariški Le Monde. Tisak nije obraćao pozornost na najnovije javljanje Osame bin Ladena koji je podržao Sadam Huseina i koji je dao još jedan razlog Washingtonu da nestrpljivo krene u očekivanu vojnu akciju. Ne pamti se od kada su francusko-američki odnosi bili u većoj krizi, iako oni nikada nisu bili najbolji. Kriza je dosegla svoj vrhunac stavljanjem francuskog, njemačkog i belgijskog veta u NATO savezu na zahtjev da se Turskoj pruži pomoć u slučaju iračkog napada na nju. Nakon ovog veta u francuskom tisku pokrenula se široka rasprava o tome da li bi Francuska trebala ponoviti jednaki potez i u Vijeću sigurnosti UN-a. Neki su za, a neki protiv. Le Figaro objavljuje mišljenja obje strane u rubrici 'Mišljenja i rasprave', ali ipak uglavnom francuskim tiskom prevladava mišljenje da bi francusko protivljenje bila najbolja opcija i najmanje zlo, posebice jer se potezi Busha i njegova tima drže zacrtanim i neosjetljivim na primjedbe mirovnjaka. Le Monde u uvodniku piše da oni nisu samo neosjetljivi na pacifiste već je u američkom društvu i posebice u administraciji došla do izražaja frankofobija. Američki tisak udara po Francuzima. Francuzi su oportunisti, ponekad su antisemiti, a samim time i često protuamerički raspoloženi, piše u nekim američkim listovima. Washington Post piše da Francuska od 1870. godine kultivira samo jednu umjetnost - onu povlačenja i bježanja. New York Post čak optužuje Francusku za strašnu nezahvalnost. Francuska zaboravlja što su američki vojnici učinili u II. svjetskom ratu za nju. Wall Street Journal prenosi stajalište Christophera Hedgesa koji Chiraca opisuje kao štakora koji vrišti. Uvodničar se pita - čemu to vodi? To je samo zato što se Francuska ne želi prikloniti Bushovoj politici. Međutim američki je tisak pronašao i razlog tome. Francuska se u svojoj politici vodi isključivo osnovnim materijalnim interesima i mirisom nafte. I dok ruski predsjednik Putin već drugi dan nalazi u službenom posjetu Parizu i dok Peking objavljuje da je na francuskoj strani, današnji tisak donosi pregled stanja u europskim zemljama koje su stale na Bushovu stranu. Le Figaro piše o stanju u Španjolskoj i Italiji. Vlada Jose Aznara je usamljena. Aznarovo proameričko stajalište i okretanje leđa Njemačkoj i Francuskoj može se okrenuti protiv njega samog. Najveći dio političkih krugova kao i javnog mišljenja ne dijeli njegovo mišljenje, a kada se uzme u obzir kriza izazvana izlijevanjem nafte iz Prestigea španjolski premijer je u nezavidnom položaju samo četiri mjeseca prije regionalnih i lokalnih izbora, zaključuje Le Figaro. Štoviše, Aznara je izolirao i španjolski parlament koji je jučer izglasao dvije postavke protiv iračkog rata. Javno mišljenje to podržava. Ako se može vjerovati jednom od posljednjih ispitivanja javnog mišljenja, 91 posto Španjolaca protivi se ratu. U ništa lakšoj situaciji nije ni talijanski premijer Silvio Berlusconi. Njegova vlada će u lipnju preuzeti osjetljivo predsjedavanje EU-om i već se sada osjećaju teškoće u usaglašavanju stajališta s Parizom i Berlinom koje podupire Moskva. Berlusconi se za sada ne izjašnjava već prepušta riječ ministrima koji francusko- njemačko stajalište procjenjuju zbrkanim. Berlusconi koji se osjeća odbačenim iz europske igre ipak se pokušava vratiti u nju ne mijenjajući potpuno svoje stajalište. On je prije nekoliko dana izjavio da je rat posljednje moguće rješenje, ali treba paziti da se ne diskreditiraju Ujedinjeni narodi. Ako rat izbije mora biti podržan novom rezolucijom Vijeća sigurnosti, rekao je Berlusconi prije zakazivanja sastanka s libijskim predsjednikom Gadafijem da bi se učinio novi pritisak na Sadama Huseina. Le Figaro u uvodniku piše o ekonomskoj cijeni rata u Iraku, na što ne daje točan odgovor, ali primjećuje da se na temu rata nikada nije gledalo kao na teškoću, a danas još i manje. Washington na rat gleda kao na sigurnu investiciju, a na američkoj burzi kažu - bolje manji rat nego slabi mir. Les Echos piše o mjerama koje je Bush poduzeo za oporavak američkog gospodarstva. Njegov plan oporavka gospodarstva uzdrmanog ratnom prijetnjom neće dati ploda. Iako je direktor američkih federalnih rezervi Alan Greenspan spreman održati gospodarski rast na visokoj razini od preko tri posto, deset nobelovaca iz područja ekonomije potpisuju pismo u kojem tvrde da je ekonomski plan Bushove administracije apsolutno neučinkovit. Tu tvrdnju podržalo je još četiristo najutjecajnijih ekonomista. Mjere za oporavak gospodarstva neće motivirati investitore i obogatit će bogate, te onemogućiti održavanje razine socijalne zaštite, obrazovanja i znanstvenog razvitka.(...) (RFI)