RU NEZAVISIMAJA GAZETA 12. II. RAT ZA GOSPODARSKI RAST

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 12. II. 2003. Udarac po protuterorističkoj koaliciji Između iračkog režima i Al Qaide nema kontakata, piše Goregljad Pavlovič, prvi zamjenik predsjednika Vijeća Federacije, gornjeg doma. Pozicija SAD-a o Iraku, a posebno referat Colina Powella u Vijeću sigurnosti, veoma podsjeća na stanje u sovjetskom tisku koje se opisivalo riječima: 'u nemoćnoj zlobi američka soldateska pokušava ponovo pokrenuti novu utrku u naoružanju'. Neovisno od nalaza međunarodih stručnjaka u Iraku i od podataka svjetskih obavještajnih mreža, američku vladu na vojnu djelovanje protiv iračkog režima nagone samo dva motiva. Prvi je, i to nije tajna, cilj pripremljene vojne akcije SAD-a uspostava nadzora nad iračkom naftom. Drugo, Bushova vlada zbog nečega uporno tvrdi da je borba protiv Saddama Huseina - dio borbe protiv svjetskog terorizma. Naime, kad razmotrimo te postavke, vidimo da je američko gospodarstvo u dugoj krizi, a 'dno' je dosegnulo ujesen 2002., otkada samo tapka u mjestu. Zabrinutost izaziva uzastopni pad indeksa NASDAQ: to ruši legendu kako su visokotehnološke tvrtke a priori sposobne osigurati gospodarski napredak. Stvara se dojam da američka vlada traži izlaz iz krize na putu koji nije svojstven liberalnom gospodarstvu, nego imperijalnim koncepcijama: pokušaji stimuliranja gospodarskog rasta forsiranjem razvoja vojnih snaga, uz rast vojnog proračuna i traženje vanjskog neprijatelja. Međutim, povijest uči da je takav put u slijepu ulicu u kojoj se samourušava privredna struktura. Ništa bolje neće biti ni vojno rješenje naftnog pitanja. Svako vojno djelovanje, još protiv takvog velikog izvoznika, mora izazvati potražnju za gorivima uz pad ponude. Taj će scenarij trajati dok Amerikanci ne uspostave kontrolu nad iračkom naftom. Kako je s vezama iračkog režima i Al Qaide, o čemu tvrde američki jastrebovi. U Iraku je na vlasti svjetovni režim , a ne religiozni ekstremizam. Saddamova stranka arapskog socijalističkog preporoda (BAAS) nasljednica je europskih ideja: socijalizma, sekularizma, racionalizma, humanizma. Zato američka argumentacija da Irak pripada 'islamsko-fundamentalističkom terorizmu ne izgleda uvjerljivo. BAr s ideološkog stajališta. Puno se bliže fundamentalističkim idejama one muslimanske monarhije koje su većinom saveznici SAD-a. Upravo s građanima, a točnije podanicima tih zemalja, surađuju teroristi. Slušali smo o Saudijcu bin Ladenu i Jordancu Hattabu. A ni jedna komisija nije dokazala suradnju Iraka i međunarodnih terorista. Također nisu otkrivani Iračani u 'internacionalnim brigadama' čečenskih terorista. (...) Mislim da će dijalog između vodećih europskih država - Rusije, Njemačke, Francuske - koje su preživjele na svojoj zemlji dva svjetska rata, dovesti do rješenja iračkog problema."