FRANC-LE FIGARO OD 12.2.03. FRANCUSKI VETO RATU U IRAKU

FRANCUSKA LE FIGARO 12.II.2003. Veto, manje zlo "Dok se javnost diljem svijeta mobilizira protiv mogućeg rata u Iraku, prvaci američkog tiska usmjeravaju svoje napadaje na Francusku. Po izjavama u tisku i televizijskim emisijama mogli bismo zaključiti da je Pariz postao četvrta prijestolnica osovine zla. Puno se raspravljalo o antiamerikanizmu u Francuskoj, obuhvaćajući tim pojmom nešto što je često bilo tek protimba politici Georgea W. Busha. Različita istraživanja javnog mišljenja potvrđuju da antiamerikanizam u Francuskoj nije poprimio veće razmjere. Rat na Kosovu, 11. rujan, rat u Afganistanu: francuski čelnici i javnost odobravali su američke vojne operacije kada su smatrali da su opravdane. Naprotiv, u Sjedinjenim Državama vlada prava frankofobija, uz eksploziju poopćene agresivnosti prema Francuzima. Francusku najčešće vide kao zemlju koja se uporno drži svoje prošle veličine, a jedini joj je cilj protiviti se SAD-u kako bi pokušala živjeti, a onda se, u zadnji čas, predomisliti kako bi sačuvala svoje male i osrednje interese. Činjenica da se politika Pariza slaže s javnim mišljenjem u svijetu, očito se prešućuje. Ako Britanci do kraja tjedna ponude drugu rezoluciju i ne bude li dotad većih otkrića o količini iračkog arsenala, što Francuska može učiniti u takvim uvjetima? Dakako, čini se nemoguće da u potpunosti promijeni stajalište i da krene za Amerikancima. Dakle, može birati između suzdržanosti i prava veta koje se smatra 'znakom za atomsku uzbunu'. Premda je dosad opravdano mogla sjediti na dvjema stolicama kako bi sačuvala što veću manevarsku slobodu i premda se kao stalna članica Vijeća sigurnosti ne može unaprijed odreći primjene sile u sadašnjim okolnostima, pravo veta bilo bi za Francusku manje zlo. Naravno, on bi mogao dodatno pojačati američko neprijateljstvo prema nama. Isto tako, mogao bi nas privremeno udaljiti od europskih vlada koje su sklone i/ili podložne Washingtonu. Možemo očekivati da će se protiv nas pokrenuti velika opadačka kampanja. Povrh toga, tu i tamo se čuje da bi bilo bolje suzdržati se kako bi se spriječio konačan raskid s SAD-om i veća izolacija. No premda veto ima nedostataka, suzdržanost bi bila još gora. Ostavili bismo dojam da smo prosvjedovali samo da bi lakše popustili. To bi išlo u prilog američkoj retorici o Francuskoj koja kratko prkosi da bi se kasnije poslušno predomislila. Sami razmjeri sadašnjih američkih kritika ostavlja nam malo izbora. Ne iskoristimo li pravo veta na drugu rezoluciju koja zagovara primjenu sile bez dodatnih dokaza, gotovo je s našom vjerodostojnošću kada ubuduće budemo htjeli biti alternativa američkoj politici. Naš se govor jednostavno neće više čuti. Izgubit ćemo kapital simpatija, pa i divljenja koji smo zadobili u svijetu, a da nećemo potaknuti Amerikance da nas više poštivaju, naprotiv. Ne samo da će veto odgovarati onome što francuska diplomacija od rujna čini u svezi s iračkim pitanjem, već će potvrditi sliku svijeta o Francuskoj koja se uspravno drži. U SAD-u i drugdje, suzdržanost se neće tumačiti kao promjena stajališta, već kao podložnost. Pred bujicom frankofobije koja u SAD-u ima potporu, najbolji način otpora je jedinstvo i dostojanstvo. Vrlo dobro znademo da francuski veto neće spriječiti rat ako je SAD to odlučio i ako se predodžba Washingtona o multilateralnom svijetu svodi na nacionalne odluke koje ostatak svijeta nameće i/ili potvrđuje. Francuska će uz pomoć Njemačke - bez koje ništa ne bi bilo moguće - ali i drugih zemalja u Europi i u svijetu biti znak nade za sve koji drže da pravo ne smije popustiti pred silom, pa makar bila skrivena iza dobrih nakana", piše Pascal Boniface, direktor Instituta za međunarodna i strateška istraživanja.