FR-US-napetosti-Diplomacija-Vlada-Ratovi-Organizacije/savezi franc-le monde od 12.2.03. uvodnik o frankofobiji u sad-u FRANCUSKALE MONDE12.II.2003.Frankofobija"Recimo ukratko kako ne bismo ostavili dojam da se opetujemo. Mi, Francuzi,
prave smo kukavice, 'minhenovci' u dubini duše, jako podli, veliki antisemiti i, dakako, žestoki protuamerikanci. Zaboravih da smo i 'stari'. Tako dio američkog tiska vidi Francuze. Jedan od najpoznatijih komentatora u 'Washington Postu' piše da je Francuska od 1870. usavršavala samo jedno umijeće: uzmak ili bijeg. 'New York Post' optužuje Francusku zbog sramne nezahvalnosti: zaboravlja žrtvu američkih vojnika iz Drugog svjetskog rata! Na stranici 'Wall Street Journala' pod nazivom 'Slobodno mišljenje', britanski novinar Christopher Hitchens piše za Jacquesa Chiraca da je 'štakor koji urliče' i koji je na putu da Francusku pretvori u 'Sadamovu svodilju'. A zbog čega sve to? Pariz se drznuo da ne pristane uz iračku politiku Bushove uprave... Najčešći je komentar u tisku da je samo jedan razlog stajalištu Pariza: niski materijalni interesi, miris nafte.Nije utjeha ako primijetimo da bi takav portret mogao označiti kraj raspre. On je tek odgovor Amerike koja se s ove strane Atlantika
FRANCUSKA
LE MONDE
12.II.2003.
Frankofobija
"Recimo ukratko kako ne bismo ostavili dojam da se opetujemo. Mi,
Francuzi, prave smo kukavice, 'minhenovci' u dubini duše, jako
podli, veliki antisemiti i, dakako, žestoki protuamerikanci.
Zaboravih da smo i 'stari'. Tako dio američkog tiska vidi Francuze.
Jedan od najpoznatijih komentatora u 'Washington Postu' piše da je
Francuska od 1870. usavršavala samo jedno umijeće: uzmak ili bijeg.
'New York Post' optužuje Francusku zbog sramne nezahvalnosti:
zaboravlja žrtvu američkih vojnika iz Drugog svjetskog rata! Na
stranici 'Wall Street Journala' pod nazivom 'Slobodno mišljenje',
britanski novinar Christopher Hitchens piše za Jacquesa Chiraca da
je 'štakor koji urliče' i koji je na putu da Francusku pretvori u
'Sadamovu svodilju'. A zbog čega sve to? Pariz se drznuo da ne
pristane uz iračku politiku Bushove uprave... Najčešći je komentar
u tisku da je samo jedan razlog stajalištu Pariza: niski
materijalni interesi, miris nafte.
Nije utjeha ako primijetimo da bi takav portret mogao označiti kraj
raspre. On je tek odgovor Amerike koja se s ove strane Atlantika
često prikazuje kao kaubojska banda s prstom na obaraču koju
predvodi priprosti fundamentalistički pastor. Isto je tako slaba
utjeha ako kažemo da je frankofobija, kao što upozorava američki
istraživač Simon Serfaty, osjećaj koji prevladava u stranci
predsjednika Georgea W. Busha. Također, treba li uopće napomenuti,
Francuska je zemlja u kojoj najbolju prođu u knjižarama imaju
knjige u kojima se osuđuje antiamerikanizam. Zacijelo je zaludu
isticati da barem dva bitna čimbenika stajališta Pariza zavrjeđuju
da se o njima raspravlja: 1. Irak nije tolika prijetnja da zaslužuje
rat; 2. rat protiv arapske zemlje upravo je ono što želi Osama bin
Laden.
Vrijeme je karikature. Znakovito je ipak nešto što bi moglo biti tek
način rada zlobnog tiska: ton glasila preko Atlantika često skriva
ono što se o Francuskoj (i o Njemačkoj) neslužbeno govori u nekim
službenim krugovima u Washingtonu. Ne u svim. U utorak je
predsjednik Bush htio pokazati javnosti da je miran, želeći
relativizirati francusko-američki prijepor. A Jacques Chirac
podsjeća svoje sugovornike da zbog sukoba oko Iraka ne smiju
zaboraviti ono što povezuje SAD i Francusku.
Izvući ćemo i zadnji zaključak iz pisanja američkog tiska o
Francuskoj. U doba globalizacije informacija, jačanja trgovine,
brzih komunikacija, CNN-a i Interneta, cjelodnevnog objavljivanja
'vijesti', stereotipi nisu mrtvi. Naprotiv. U 'globalnom selu'
oduvijek su vladali klišeji", piše u uvodniku lista.