AUSTRIJA PROSLAVILA 100. GODIŠNJICU SINDELARA

ZAGREB, 12. veljače (Hina) - Da je kojim slučajem još živ Mathias Sindelar bi u ponedjeljak, 10. veljače, napunio 100. godinu života. No, iako je od njegove misteriozne smrti prošlo već 64 godine Austrija nije zaboravila svog najboljeg nogometaša svih vremena. Stotu obljetnicu rođenja Sindelara Austrijski nogometni savez proslavio je u optimističkom ozračju uvećanom dobitkom organizacije Europskog prvenstva 2008. koje bi trebalo podsjetiti Austriju na dane njene nogometne slave iz 30-ih godina prošlog stoljeća kad je bila svjetska nogometna velesila zahvaljujući reprezentativnom Wunderteamu predvođenom fascinatnim nogometnim umjetnikom Sindelarom. Sindelarov otac bio je radnik koji je u potrazi za poslom došao s obitelju iz Češke u Beč 1900. godine. Tri godine kasnije rodio mu se jedini sin, Mathias. Dječak nije bio atletski građen, naprotiv, bio je tanak poput trske, ali je u sirotinjskoj četvrti u kojoj je rastao uskoro postao junak među vršnjacima, jer je s loptom u nogama izvodio prava čuda. Sindelarov otac poginuo je u Prvom svjetskom ratu pa je mladi Mathias morao uzdržavati obitelj zarađujući kao mehaničar. Godine 1918. počeo je igrati u bečkoj Herthi, a od 1924. do kraja karijere bio je član Vienne. Nakon teže ozljede i operacije koljena, "Papirnati čovjek", kako su zvali Mathiasa zbog njegove mršavosti, promijenio je stil igre. Više se nije upuštao u duele nego je poput šahovskog velemajstora predviđao nakane protivnika pa ih je nadmudrivao driblinzima i brzom predajom lopte prije nego što bi ga napali. Vienna je predvođena Sindelarom osvojila dva Mitropa kupa, najveće klupsko natjecanje u Europi do utemeljenja Kupa prvaka. A reprezentacija Austrije je u to vrijeme od 16 međunarodnih utakmica dobila čak 14 davši 63, a primivši samo 20 pogodaka. Čudesnog tehničara i iznimno preciznog pucača, koji je za Austriju bio ono što je Pele kasnije bio za Brazil, željeli su u svojoj sredini svi veliki europski klubovi, ali on nije htio otići iz Beča u kojemu nije bilo čovjeka koji ga nije poznavao i obožavao. Kad su nacisti došli na vlast u Njemačkoj, Sindelar se izjasnio protiv njih i zbog svog radničkog podrijetla i zbog brojnih prijatelja, Židova. Isto zako, kad su nacisti anektirali Austriju u travnju 1938. ponovno je progovorio protiv njih, a na utakmici upriličenoj u čast aneksije,koja je završila pobjedom Austrije nad Njemačkom (pobjedonsoni pogodak dao je Sindelar), svojim je driblinzima ponizio njemačke nogometaše učinivši ih smiješnim. Poslije te utakmice prestao je igrati. Kupio je kafić u četvrti u kojoj je nekoć stanovao i nije se prestao viđati s prijateljima, Židovima. U siječnju 1939. nađen je mrtav u krevetu zajedno s ljubavnicom, talijanskom Židovkom, za koju je policija tvrdila da se bavila i prostitucijom. U policijskom izvještaju pisalo je da su počinili samoubojstvo trovanjem, no mnogi su Bečani mislili da su bili ubijeni. Na sprovodu Sindelaru bilo je više od 15.000 ljudi, a Austrijski nogometni savez je svake godine na dan Mathiasove smrti ukrašavao cvijećem njegov grob. Mathias Sindelar je mnogo godina poslije smrti proglašen najboljim nogometašem Austrije u XX. stoljeću, a na listi najboljih nogometaša svijeta svih vremena njegovo se ime našlo na 22. mjestu. (Hina) mi