THE TIMES 10. II. NATO U RATU

VELIKA BRITANIJA THE TIMES 10. II. 2003. NATO u ratu "NATO je, govorilo se, osnovan da bi se 'Amerikanci zadržali unutra, Rusi vani a Nijemci dolje'. Međutim, sudeći prema stajalištima nekih koji su se mogli čuti proteklog vikenda, čini se da NATO danas postoji kako bi Amerikance zadržalo vani, Turke dolje a da se Sadama Huseina učini zadovoljnim. Prijetnja koju je obznanila Belgija, a podržale su je Francuska i Njemačka, da će blokirati premještanje NATO-ovih resursa u znak potpore Turskoj, nevjerojatno je i 'neoprostivo', kao što su to Donald Rumsfeld, američki ministar obrane, i Colin Powell, državni tajnik, zajednički zaključili. Ako prijetnja jutros bude potvrđena, nanijet će veliku i trajnu štetu ne samo transatlantskim vezama nego i političkim odnošajima unutar Europe. Tri vlade moraju još jednom razmisliti o svom stajalištu, makar i u posljednji tren. Mjere koje se predlažu su umjerene. Uključuju prijenos raketa za zračnu obranu, NATO-ove zrakoplove za upozoravanje i specijalne jedinice za kemijsko i biološko ratovanje u Tursku. Ovakav potez pitanje je planiranja za mogućnost bilo kakvog vojnog sukoba na iračkom terenu. Ne predstavlja NATO-ovo prihvaćanje moguće akcije koju bi predvodio SAD. Ovo je priznanje, koje bi trebalo biti očito, da je rat realna mogućnost, a u slučaju da do njega dođe, da Turska ima pravo na kolektivnu zaštitu. Ovo ne bi trebalo biti kontroverzno pitanje. Međutim, neki su ga iskoristili u isključivo političke svrhe. Tvrdilo se da bi prebacivanje ove opreme u Irak predstavljalo ugađanje američkom 'unilateralizmu' i potkopalo bi, tvrdilo se, diplomatske napore da se ostvari mirno rješenje ove krize. Istina je, međutim ta da su Bruxelles, Pariz i Berlin ostvarili Pirovu pobjedu. Ako NATO kao cjelina ne pomogne Turskoj, to će zacijelo učiniti najvažnije članice saveza, posebice Sjedinjene Države i Velika Britanija. Razmirica bi natjerala Washington da djeluje, iako nevoljko, 'unilateralno', i tako potkopa kolektivni autoritet i ovlasti unutar NATO-a. Ideja da bi slanje obrambenog materijala Ankari potkopalo diplomatsku aktivnost je smiješna. Jedini razlog zbog kojeg se Irak složio ponovno primiti UN-ove inspektore oružja nakon četiri godine pauze, razlog zbog kojeg pokazuje nekakav interes za zahtjeve Hansa Blixa i Mohameda Elbaradeia jest činjenica da je Sadamu za vratom američka vojska. Kada Bagdad shvati kako je vojni napad na Irak realna opcija, barem će početi razmatrati mogućnost ustupaka. Utisak da je NATO u rasulu umanjuje pritisak na iračko vodstvo. Ova mrtva točka neće potaknuti Sadama da svoj arsenal da na uvid inspektorima. Isto bi se moglo kazati i za prilično nejasan francusko- njemački plan za 'energičnije' inspekcije. Kao što je to general Powell istaknuo u svom odgovoru, ova inicijativa bavi se 'krivim pitanjem' i može poslužiti samo kako bi 'skrenula pažnju'. Odgovornost ne bi trebala biti na UN-u, da si osigura jače povećalo, nego na Iraku da predoči potpuno točno izvješće o svom oružju masovnog uništenja, i da zatim pomogne u njegovom eliminiranju. Ovo se neće dogoditi ako Sadam vjeruje kako je rezolucija 1441 daleko od toga da predstavlja njegovu 'posljednju priliku' da izbjegne rat, nego tek temelj za još jedan krug pregovora. Ovaj zakašnjeli nacrt za mir manje će vjerojatnim učiniti međunarodno jedinstvo, a ne vojni sukob. Kao što je to Rumsfeld kazao u intervjuu za The Times i mnoge druge vodeće europske novine, NATO će bez sumnje 'preživjeti' interne razmirice u pogledu Turske. No, dodao je, bilo kakav sukob u pogledu ovog pitanja 'predstavljao bi toliko iznenađujući događaj da bi vjerojatno odjekivao još neko vrijeme.' Ne događa se često da se ovog agresivnog ministra obrane može optužiti za preumjerenu procjenu. U ovom slučaju, vjerojatno kako bi potaknuo pobunjenike da se povuku, bio je netipično diplomatičan. NATO bi zaista mogao 'preživjeti' ovaj problem, ali od njega će teško imati koristi", stoji u uvodniku lista.