FRANC-LE COURRIER INTERNAT. OD 6.2.03. PISMO POTPORE OSMORICE

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 6.II.2003. Europa, koliko divizija? "Pismo potpore ratničkoj politici Sjedinjenih Država prema Iraku koje je u tisku objavljeno 30. siječnja, a potpisala su ga osmorica europskih čelnika, svojevrsna je objava rata zajedničkoj europskoj vanjskoj politici koju potkopava i osovini Pariz-Berlin koju želi gurnuti u drugi plan. Možemo li zamisliti gori trenutak nego što je bio 30. siječanj da se na stranicama 'Wall Street Journala' i u dvanaest velikih europskih dnevnika, među kojima 'The Timesu', 'El Paisu' i 'Le Mondeu', objavi pismo europske osmorice u kojemu podupiru američku politiku u Iraku. 'Osmeročlanoj bandi' (Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Španjolska, Danska, Portugal, Poljska, Republika Češka i Mađarska) ubrzo su se pridružile Letonija, Slovačka, Rumunjska i Slovenija. Nešto ranije, točnije 27. siječnja, Grčka i njezin ministar vanjskih poslova Georges Papandreou jedva se dogovorio s Petnaestoricom o tekstu sporazuma o najavljenom sukobu u Iraku, 'toliko ublažujući da vanjska politika EU-a s njime pada na niske grane', prijezirno je zaključio španjolski dnevnik 'ABC'. Tekst je u najmanju ruku bio zajednički i kao načelo je postavio prvenstvo Ujedinjenih naroda i rad njegovih inspektora. Tekst 'osmorice' ponajprije je reakcija (u 'odvažnom stilu') na najnovije francusko-njemačke prijedloge. Naime, 22. siječnja, u prigodi četrdesete obljetnice potpisivanja Elizejskog ugovora između De Gaullea i Adenauera, Jacques Chirac i Gerhard Schroeder pokušali su oživiti dobru staru francusko-njemačku osovinu potvrdivši njezinu važnost u izgradnji Europe. Ne dogovarajući se s drugim prijestolnicama, ova su dvojica iznijela zajedničku inicijativu o dvoglavom predsjedništvu Unije. Prividno ujedinjeni protiv rata u Iraku, Pariz i Berlin bili su jedinstveni i u NATO-u te su, odbacivši prijedlog o postavljanju dodatne proturaketne zaštite u Turskoj i dolasku zrakoplova za nadzor AWACS, onemogućili Amerikance da pojačaju svoje snage u Turskoj. Pokušati ujediniti potpisnike prema tradicionalnim političkim i zemljopisnim mjerilima bila bi pogrješka, piše 'The Daily Telegraph'. 'Osmorica čelnika dolaze iz ljevice, kao i iz desnice, sa sjevera i s juga, kao i s istoka Europe, zastupaju 'staru Europu', kao i novu'. Jedino što ih doista povezuje, kako se čini, je postojan atlantizam i neprihvaćanje 'francusko-njemačke drzovitosti'. Mogli bismo dodati (to napominje i portugalski dnevnik 'Publico') da osmoricu povezuje 'nacionalno' shvaćanje buduće naravi Europske unije. Daleko od toga da brane jedinstvenu, 'metanacionalnu' Europu, 'osam zemalja i, što je zanimljivo, Ujedinjeno Kraljevstvo, zagovaraju vanjsku politiku na stari način, politiku 'moći'. U tom smislu, nastavlja 'Publico', stajalište Francuske nije daleko od stajališta Tonyja Blaira. I Jacques Chirac, u najboljem De Gaulleovu stilu, brani 'nacionalnu Europu' u kojoj Francuska svakako ima svoje mjesto. Njezin savez s federalističkom (i pacifističkom) Njemačkom samo je prigodne naravi. Očito je da su osmorica htjela Parizu i Berlinu pokazati da 'ono što je uspijevalo sa šestoricom više ne uspijeva s petnaestoricom, a još manje s dvadeset petoricom', kako je rekao službeni predstavnik britanskog premijera. Ukratko, doista je prošlo vrijeme kada je dogovor između Njemačke i Francuske bio dovoljan za povrat uloga. No u biti, mnogi uvodničari žale zbog tog napadaja. 'El Pais', primjerice, podsjeća da je, ako povijest ima smisla, 'francusko- njemačka osovina i dalje jedan od temeljnih čimbenika mira u Europi' i da su zato osmorica uzdrmala jedini nosivi stup 'europske kuće'. No ta je inicijativa više znak slabosti nego ugleda, misli 'The Independent'. Britanski dnevnik upozorava na 'drzovitost Francuske i Njemačke', ali napominje da je 'problem Tonyja Blaira što se zajedničko francusko-njemačko stajalište o Iraku podudara sa stajalištem europskih javnosti'. Londonski list drži da je tekst osmorice svojevrsni kukavičluk. Potpisnici su se sa strahom ujedinili pod američkom zastavom prije oluje, samo zbog povodljivosti, ali i, kako ističe 'The Economist', zato što je 'novija povijest pokazala da su pobjednici u zadnjih dvadeset godina na strani SAD-a'. Ukratko, to je pitanje oportunizma, koje je Elmar Brok, predsjednik Europskog parlamenta ovih dana izrazio sljedećim grubim riječima: 'Upravo je počela utrka vazala'", piše Anthony Bellanger.