RU NEZAVISIMAJA GAZETA 8. II. 2003. O NJEMAČKOJ

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 8. II. 2003. Njemačka se gubi Za SAD je Putin sigurniji saveznik nego 'stari' Europljani, piše Alexander Rahr, direktor za ruske programe u Njemačkom vijeću za vanjsku politiku Njemačko društvo i elita počinju shvaćati da se svjetski poredak koji je nastao devedesetih godina izmijenio do neprepoznatljivosti, i to za kratko vrijeme. Njemačka s naporom shvaća u kakvome se svijetu našla poslije tragičnih zbivanja 11. rujna. A na pragu je rat u Iraku, koji će još više promijeniti svjetski poredak. Dogodilo se i ono što je već pola stoljeća bilo nemoguće: između Njemačke i SAD-a nastala je pukotina. Ljetošnju svoju kampanju Schroeder je utemeljio na pacifističkim izjavama: nećemo ratovati u Iraku, jer je to pustolovina. Službeni Berlin i dalje drži svoje tvrdo 'ne' prema ratu u Iraku. Zauzevši svoje rotacijsko mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a, Njemačka svojim 'ne' politički izaziva Ameriku. Ujedno traži saveznike, ponajprije u Francuskoj, što razdražuje SAD. Zato je Bushova administracija počela gledati na 'nove' istočnoeuropske zemlje kao na strateško uporište za NATO. Time je Njemačka izgubila svoj utjecaj na europski istok i sama se dovela u vanjskopolitičku izolaciju. Nema strateškog partnerstva s Rusijom, zajedničkog gospodarskog prostora Rusije i EU-a, a ni napretka u energetskim pitanjima te vojnoj suradnji. U obje oblasti Njemačku je već pretekla Amerika: Bush ima bolje odnose s Putinom, nego Schroederom, pa mu je Putin sigurniji saveznik u borbi protiv terorizma nego većina političara 'stare Europe. Poslije pobjede nad Saddamom Huseinom Amerika je spremna dijeliti naftu s Rusijom, a ne s Njemačkom i Francuskom. Iako će Putin 9. veljače otvoriti Godinu ruske kulture u Njemačkoj, dvojici vođa na njihovom sastanku neće biti do kulture. Oni znaju da je pitanje budućnosti Europe postalo tako oštro da i 'stara' Europa može biti rastvorena u kotlu transatlantske zajednice, u koju može ući i Rusija. Ali svatko zna: taj svjetski poredak može imati samo jednog hegemona - a to je SAD. Što će to značiti za 'opće europske vrijednosti', nije jasno. Dok je Schroeder zagovarao strateško partnerstvo s Rusijom, njemačka elita i birokracija gubi interes za tu zemlju. Novine pišu o njoj samo u kontekstu katastrofa, dok u Rusiji postoji kardinalni interes prema Njemačkoj. U travnju će se u Sankt Peterburgu organizirati 'Peterburški dijalog', kada će se predstavnici političkih i poslovnih elita, skupa s Schroederom i Putinom, zabaviti 'sravnjivanjem satova'. Nijemci će nagovarati domaćine da se više posvete izgradnji građanskoga društva, da bi se stabilnije i mirnije osjećala ne samo Njemačka nego i ostala Europa. Međutim, u Njemačkoj si isto često zadaju pitanje: koliko je iskreno Rusija, poslije uspješnog ulaska u protuterorističku alijansu, zainteresirana za suradnju i čak integraciju s Europskom Unijom?"