RFI 9. II. TISAK

FRANCUSKI RADIO - RFI 9. II. 2003. Tisak Francuski tjednici najviše pišu o najnovijim američkim pripremama za rat protiv Iraka. Nouvel Obsevateur u uredničkom komentaru Jean Daniela govori o budućem ratu. Paradoks jer priče jer povećanjem broja novih vlada koje podupiru američku politiku, javnost je sve manje sklona ratu protiv Iraka. Među objašnjenjima pacifista ima onih utemeljenih, ali i onih drugih. Među prvima - Bush nema razloga žuriti s vojnom intervencijom na Irak. Čak i uz sigurnu pobjedu Amerikanci nemaju nikakvih izgleda za nametanje demokracije, niti mogu osiguraju da isti sustav istodobno prihvate Turci, Kurdi i Saudijci. Među najslabijim objašnjenjima su ona po kojima Iračani ne bi trebali biti žrtve američkog imperijalizma, što urednik naziva izazivanjem zbrke u raspravi. Iako rat još nije ni počeo, već se može govoriti o dva pobjednika. Prvi je bin Laden kojemu rat nije ni potreban. Njegov cilj nije pobijediti, već osvetiti Arape zbog stoljetnih ponižavanja. Nihilizmom svojih metoda želi izbrisati nestanak nekadašnje arapske veličine. Urednik ističe da se i drugi pobjednik dobro snašao. Bush koji je tijesno pobijedio na izborima, uspio je nakon 11. rujna dobiti potporu cijele Amerike. S obzirom da se Amerika našla u teškom stanju zbog niza financijskih skandala preuzeo je očevu ideju da s vlasti svrgne Sadama. Međutim kako Irak ovoga puta nije učinio nikakvu aneksiju, odlučio je poistovjetiti Sadama s bin Ladenom. Nouvel Observateur u uvodniku naslova 'Ne američkoj Europi' daje deset razloga zbog kojih bi Francuska i Njemačka trebale jačati međusobne odnose kako bi se mogle suprotstaviti 'američkom divu'. Nekoliko glavnih: prva žrtva rata u Iraku nije Sadam nego Europa. Izazivajući podjele među Europljanima, Amerikanci su pokazali da im glavni cilj nije bila borba protiv terorizma već osiguranje prevlasti u svijetu. Prošlog četvrtka Europa je razbijena po zapovjedi washingtonskih vlasti i to predstavlja najvažniji događaj u Europi nakon rušenja Berlinskog zida. Riječ je zapravo o aluziji na poziv osam predstavnika Europe koji su podržali Busha. Sada je poznato što zapravo znači proširenje Europe. Nekadašnji ruski sateliti sada su postali sateliti SAD-a i otvoreno rade na razbijanju Europe koja nije uspjela nadživjeti okončanje 'hladnog rata'. Amerikancima nisu potrebni partneri već klijenti, što nije ništa nova. Novo je to što određeni broj europskih država ne traži ništa više od toga. Proširenje Europe omogućilo je Velikoj Britaniji da postane novi čelnik američke Europe. Blair nam je do sada govorio o 'trećem putu', a sada je postao samo glas svog 'gospodara' (Busha). Autor iznosi ocjene koje sigurno neće naići na opće odobravanje. Francusko-njemačko približavanje trebalo bi nastaviti sve dok dvije države ne osnuju zajedničku obranu i diplomaciju.(...) (RFI)