FR-US-IQ-kriza-Ratovi-Diplomacija-Vlada franc-le monde od 6.2.03. rat u iraku - američki izazov svijetu FRANCUSKALE MONDE6.II.2003.Američki izazov"Rijetko je neka stvar bila tako jasna: Sjedinjene Države Georgea Busha na sve moguće
načine žele povesti rat u Iraku; vlade 'stare Europe' - Francuske i Njemačke - žele ga spriječiti na sve moguće načine. Potonji su rijetko uza se imali javnost koja se tako odvažno i odlučno protivi ratu, odražavajući mišljenje koje prevladava u Europi. Istina je da prilike u kojima bi moglo započeti vojno ogledanje snaga između američke vojske i nekih saveznika s jedne strane i Sadama Huseina s druge, ne dopuštaju finije razlike.O čemu je riječ? A priori, o fiksnoj ideji. O zamisli Predsjednika koji je prije izbora obećao da će se 'obračunati sa Sadamom'; i koji se, budući da se približavaju novi predsjednički izbori, zapravo želi obračunati s iračkim režimom. Možda malo naglo, ali po svoj prilici uspješno. Makar i po cijenu da uludo potroši kapital spontane ili prisilne solidarnosti koju su potaknuli atentati 11. rujna 2001. (...)Američki je razlog nešto drukčiji: sama mogućnost iračke prijetnje zahtijeva preventivno djelovanje. To je pouka 11. rujna: djelovati
FRANCUSKA
LE MONDE
6.II.2003.
Američki izazov
"Rijetko je neka stvar bila tako jasna: Sjedinjene Države Georgea
Busha na sve moguće načine žele povesti rat u Iraku; vlade 'stare
Europe' - Francuske i Njemačke - žele ga spriječiti na sve moguće
načine. Potonji su rijetko uza se imali javnost koja se tako odvažno
i odlučno protivi ratu, odražavajući mišljenje koje prevladava u
Europi. Istina je da prilike u kojima bi moglo započeti vojno
ogledanje snaga između američke vojske i nekih saveznika s jedne
strane i Sadama Huseina s druge, ne dopuštaju finije razlike.
O čemu je riječ? A priori, o fiksnoj ideji. O zamisli Predsjednika
koji je prije izbora obećao da će se 'obračunati sa Sadamom'; i koji
se, budući da se približavaju novi predsjednički izbori, zapravo
želi obračunati s iračkim režimom. Možda malo naglo, ali po svoj
prilici uspješno. Makar i po cijenu da uludo potroši kapital
spontane ili prisilne solidarnosti koju su potaknuli atentati 11.
rujna 2001. (...)
Američki je razlog nešto drukčiji: sama mogućnost iračke prijetnje
zahtijeva preventivno djelovanje. To je pouka 11. rujna: djelovati
prije, a ne poslije; spriječiti da se moguća prijetnja ostvari. Tim
se razlozima obrazlaže odbijanje Washingtona i Londona da se
uključe u raspru o 'prioritetima', jer se ponajprije treba baviti
borbom protiv terorizma, a onda pogibli od Sjeverne Koreje, od
kojih prijeti najveća pogibao; i jedna i druga prijestolnica želi
povesti rat i protiv terorizma kakav provodi Al Kaida i protiv
iračkog oružja. Ono što treba spriječiti je njihovo povezivanje.
SAD si predbacuje da nije mogao predvidjeti 'nepredvidljivo'; ne
želi se opet dovesti u priliku da si predbacuje to isto. (...)
Drugim riječima, ne možemo ostati pri dvojbi: za ili protiv rata.
Moramo biti kadri nadići tek negativnu reakciju na američko
stajalište. To je problem Europe općenito, a napose Francuske.
Kakvu bi stratešku doktrinu Europljani mogli staviti nasuprot
doktrini preventivnog rata koju žele Amerikanci? Kada su se naši
šefovi država i vlada zajednički bavili tim pitanjem? Što mogu
predložiti, pa bilo to i ono najnužnije?
Kada je riječ o Francuskoj, ona se, velikom protimbom bez
prijedloga, izlaže ne samo pogibli od izolacije, već i od sumnja u
njezine motive: ne treba li ih tražiti u glasovitoj i maglovitoj
'arapskoj politici' na koju se često poziva, premda je još nije
utvrdila, a temelji se na prilično velikoj susretljivosti prema
tamošnjim režimima, od Sirije do Libije? Ukratko, SAD nema monopol
na skrivene motive, pa i u svezi s naftom. (...)
Novi američki izazov upravljen je i Europljanima. Oni moraju
shvatiti, ne popuštajući, ali i ne protiveći se sustavno, da ovo
stoljeće očekuje da se na Starom Kontinentu pojavi mirna, a ne
pacifistička sila, u potpunosti ravnopravna SAD-u, a ne njegov
satelit, kako bi u međunarodnom poretku izgradila ono što je tako
dobro uspjelo američkom 'modelu': sustav 'cheks and balances'. Ne
pokušavajmo zauvijek odbaciti put koji se jedva nazire", piše Jean-
Marie Colombani.