BIH-BLJESAK-6.II. KAKO HRVATI POSTAJU CVIJEĆE

BiH BLJESAK 6. II. 2003. Hrvati postaju cvijeće BiH Svake godine početkom siječnja katolički svećenici u BiH vrše svojevrsni popis stanovništva uz blagoslov kuća. Tada, naime, prikupljaju podatke o aktualnom stanju i župljanima dijele papir sa statistikama rođenih, umrlih, vjenčanih, doseljenih i odseljenih u svakoj župi i naselju za proteklu godinu. Pošto je popis katolika ujedno i popis Hrvata, s malim odstupanjima, iz tih se kronika može pratiti aktualna demografska situacija u BiH. Takvu tradiciju Katolička crkva u BiH njeguje odavna. Premda ovogodišnje statistike nisu objedinjene, ipak se po pojedinačnim izvješćima iz katoličkih župa može zaključiti da broj katolika (time i Hrvata) drastično opada. U Republiku Srpsku se veoma slabo vraćaju, a iz Federacije sele čak i iz većinski hrvatskih područja. Hrvati su se raseljavali iz BiH i u vrijeme komunizma, bilo kao gastarbajteri ili pak ekonomski migranti. No, veliki demografski prirast tada je osigurao njihov opstanak tako da ih je uoči rata ovdje živjelo više od 800 tisuća. Rat ih je polovicu rastjerao, a Daytonski sporazum je stvorio barijeru za njihov povratak, kao i okvir za raseljavanje preostalih. Evo kako. Stoljećima su pravoslavci, katolici i muslimani živjeli u BiH u tročlanom balansu koji je osiguravao opstanak svakoga naroda, bez obzira na političke okolnosti. Daytonski sporazum prvi put stvara dihotomiju teritorijalno dijeleći BiH na dva dijela i to tako što Srbima daje entitet sa srpskim imenom, srpskim znakovljem, zakonima, školstvom, medijima... Drugi narodi su rastjerani, a mogu se samo vratiti na djedovska ognjišta. No, ljudi ne žive samo na ognjištu, nego im je potrebno i šire ljudsko okruženje u kojemu bi mogli izraziti svoju kulturu, jezik, nacionalna, vjerska i općeljudska prava. Svima je jasno da Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj imaju samo zapuštena ognjišta. No dok većini bošnjačkih čelnika malo smeta Republika Srpska u kojoj je i Srebrenica, jer računaju da bi "štetu" mogli namiriti u Federaciji politikom majorizacije i demografije, dotle Hrvati u Daytonu vide zavjeru i okvir za nestanak Hrvata iz BiH. No, svaki njihov prigovor bio je od strane međunarodne zajednice okvalificiran kao separatistički pokušaj diobe BiH. Kao da ta država nije već podijeljena. Ili pak autori Daytona misle da dioba na dvoje nije dioba. Dodatni čimbenik raseljavanja Hrvata je činjenica da su, stjecajem okolnosti, ponajviše europeizirani. Na Zapadu su, kao gastarbajteri, ne samo zaradili novce, nego također usvojili zapadnoeuropski način života i njegove vrijednosti, te stvorili kanale za "sređivanje papira" članovima obitelji. Zato tamo ostaju živjeti ili pak koriste "pogodnosti" hrvatskog državljanstva, pa se nastanjuju u Hrvatskoj. Pošto europeizacija znači i odricanje od rađanja, to je u BiH sve manje Hrvata. Zato se Hrvati u BiH pretvaraju u cvijeće. U Republici Srpskoj dobili su nekoliko funkcija u vlasti, ali je pitanje koga oni predstavljaju. Kao fikusi. Ta ih sudbina čeka i u Federaciji gdje postaju manjine. Uostalom, bošnjačkih je cvjetova bilo u izobilju u prošloj vladi Alijanse, poput Komšića, Brigića, Križanovića, Filipovića, Zubaka... Pošto se ni u HDZ-u ne usuđuju više spominjati Dayton kao pogubno rješenje za hrvatski narod, neki naslućuju da bi ta stranka mogla biti rasadnik cvijeća.