RU NEZAVISIMAJA GAZETA 5. II. 2003. IRAK SE PRIPREMA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 5. II. 2003. Irak minira naftna polja Plan operacije 'Šok i strepnja' protiv Saddama Huseina već je utvrđen, piše Mihail Hodarenok. Po našim povjerljivim informacijama najviše vojno-političko vodstvo Sjedinjenih Država utvrdilo je završnu inačicu plana invazije protiv Saddama Huseina s vrlo uzvišenim nazivom - Šok i strepnja. Računa se da takav naziv neće služiti samo za ciljeve zastrašivanja i rušenja Iraka, nego i svih potencijalnih protivnika Amerike. Mnoštvo obavještajnih znakova svjedoči o tome da se početak 'Šoka i strepnje' očekuje u najbliže vrijeme. Dokaz je slanje na područje krize i operativno razvijanje višeciljnih nosača zrakoplova - glavne udarne sile SAD-a. U najbliže vrijeme se u Perzijski zaljev šalje i četvrti nosač zrakoplova 'Theodore Rooswelt', a doći će još jedan iz područja oko Japana. PO mišljenju stručnjaka, tih pet nosača zrakoplova bit će dovoljno za snažan udar po Saddamu. U cjelini sastav Mornaričkih snaga SAD-a u zoni krize čine: 70 ratnih brodova, od čega 15 nosača krilatih pomorskih raketa (pet podmornica i 10 brodova). Tih raketa će biti 430, a u 1991. u 'Pustinjskoj oluji' pušteno ih je 273. Što se tiče zrakoplova, u zoni krize ih ima više od 500, od čega 160 palubnog zrakoplovstva i 350 kopnenoga. Iz Amerike će doletjeti još zrakoplova iz taktičkih razloga. Bombardera strateškog značaja imaju 12 u bazi Diego-Garsija (arhipelag Čagos) i još osam u Omanu. S njim će se provesti taktički nuklearni udari u slučaju Saddamova puštanja u promet oružja za masovno uništavanje. Jedan od znakova predstojećeg rata je pojačavanje obavještajne djelatnosti. U zoni krize je neobično porastao broj špijunskih zrakoplova strateškog značaja. Već ih ima više od trideset. A drugi simptom približavanja rata je umnažanje vojnih akcija zrakoplova s radiolokacijskom opremom i upravljanjem, kojih ima više od 20. Prema planu 'Šok i strepnja' po teritoriju Iraka svakodnevno će padati 300-400 raketnih odara s bombardiranjem, a naročito prva tri dana. Planira se da će psihološki pritisak na stanovništvo biti jak, ako ne budu fizički uništene sve protivničke oružane snage. U Iraku se dotle osjeća stanovita nervoza: Saddam svakodnevno vijeća sa svojim savjetnicima iz oružanih snaga. Poduzimaju se svi naporu za pojačavanje ratne spremnosti zemlje. Istodobno, a to je zapravo znak očajanja - Irak minira naftna postrojenja (po nekim navodima već više od 1500 jedinica). Kad je riječ o uvjerljivom povodu za razvijanje vojne akcije protiv Saddama Huseina, onda ga SAD i njegovi saveznici već imaju (čak i ne računajući na rad inspektora UN-a). Ovih je dana načelnik zaštitarske službe Saddama Huseina Abu Hamdi Mahmud dostavio izraelskoim obavještajcima koordinate podzemne tvornice za proizvodnju kemijskog oružja na jugu Bagdada, skladišta sjevernokorejskih raketa 'SCUD' u području grada Ramadi, dvaju podzemnih bunkera s bakteriološkim oružjem u Zapadnoj pustinji. To su posve dovoljni materijali za početak vojnih akcija."