AU 5.II.-APA-SAD U UN-U

AUSTRIJA APA 5. II. 2003. Washingtonova praksa 'mrkve i batine' u UN-u "U UN-ovom Vijeću sigurnosti kod glasovanja u stručnim pitanjima potreban je pristanak devet od 15 članova uključujući pet stalnih članova Vijeća. Ako jedan od stalnih članova odbije dati pristanak - što je jednako vetu - odluka se ne donosi. U vrlo malom broju slučajeva u povijesti Ujedinjenih naroda u kojima je stajalište sedam članova Vijeća sigurnosti s 'juga' dobilo potporu najmanje dviju zemalja 'sjevera' a time i potrebnu većinu, uglavnom je SAD ulagao veto. Da bi sa svoje strane osigurao većinu od devet glasova za vlastiti nacrt rezolucije, SAD je 1990. uložio svoju gospodarsku i političku premoć kako bi stavio pod pritisak države juga. To se događa nedostupno za javnost u neformalnim ispitivanjima među 15 veleposlanika, kako to pokušava dokazati stručnjak za UN Andreas Zumach u svojoj knjizi 'Special Ujedinjeni narodi'. Naknadno su postale poznate i potvrđene od strane veleposlanika pogođenih država prakse 'mrkve i batine' kojima je SAD osigurao pristanak Vijeća sigurnosti za rezoluciju 678, prihvaćenu 29. studenog 1990. Ta je odluka opravdala primjenu vojne sile protiv Iraka poslije napada na Kuvajt. U internim konzultacijama pet stalnih članova, samo je Narodna republika Kina uložila prigovor i nije isključila mogućnost veta. Istodobno su predstavnici Pekinga Washingtonu dali do znanja 'cijenu' za uzdržanost: ukidanje diplomatske izolacije u kojoj se Kina našla poslije krvavog ugušenja demokratskog pokreta i pokolja na pekinškom Trgu nebeskoga mira u lipnju 1989. te gospodarska pomoć. 36 sati prije glasovanja u Vijeću sigurnosti o Zaljevskom ratu, Washington je za dan poslije glasovanja najavio sastanak predsjednika Georgea Busha i kineskog ministra vanjskih poslova Qian Qichena. Kina se uzdržala od glasovanja. Tjedan dana kasnije Svjetska je banka obznanila gospodarsku pomoć Narodnoj Republici u visini od približno 115 milijuna američkih dolara... Tadašnjim nestalnim članovima Vijeća Etiopiji, Kolumbiji, Zairu (danas je ponovno Demokratska Republika Kongo) i Jemenu Bushova je vlada kao protuuslugu za 'da' rezoluciji o Zaljevskom ratu obećala veliku gospodarsku pomoć i lakši pristup kreditima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Etiopija i Kolumbija dobile su osim toga i vojne isporuke iz SAD-a. Povezano s otpuštanjem duga bilo je i očekivanje Amerikanaca da će u to doba jedinu arapsku državu u Vijeću sigurnosti Jemen navesti na 'da'. No unatoč svim pokušajima podmićivanja i pritisaka, Jemen je, jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, glasovao protiv rezolucije. 'Bio je to najskuplji glas protiv koji ste ikada dali', izjavio je američki diplomat neposredno poslije glasovanja jemenskom veleposlaniku u UN-u. Preko još neisključenog mikrofona, ta je pripomena postala javnom. Tri dana kasnije Washington je opozvao obvezujuća obećanja financijske pomoći u visini od 70 milijuna dolara koja je vladi u Sani dala više mjeseci prije rasprave o Iraku..."