ŠV 5. II. NZZ: NA KRAJU RASTAVA MOŽDA I SRBIJE I CRNE GORE

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 5. II. 2003. Rastava na rate? "Jugoslavija je pokopana tiho i bez suza. Nova unija zove se 'Srbija i Crna Gora'. Preimenovanje označava konačno napuštanje zamisli o zajedničkoj državi južnoslavenskih naroda, koja je u završnoj fazi vladavine Habsburgovaca i Osmana ispunila velikim nadama mnoge političare i intelektualce u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Jugoslavija je poistovjećivana sa slobodom. Poput Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, i prva je Jugoslavija, Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, osnovano 1918. g. (preimenovana u Jugoslaviju 1929. g.), propala ponajprije zbog težnje Srba političkoj prevlasti. Oni su Jugoslaviju smatrali ispunjenjem svoga sna o nacionalnom jedinstvu, budući da su prvi puta u povijesti svi Srbi živjeli u zajedničkoj državi. Napokon, treća Jugoslavija, koja je obuhvaćala još samo Srbiju i Crnu Goru, nastala je u travnju 1992. g. na ruševinama raspale multinacionalne države. Danas pak pojam 'Jugoslavija' preživljava još samo u nazivu FYROM (Former Yugoslav Republic of Macedonia), koji je iznudila Grčka, što dodatno naglašava apsurdnost i neodrživost tog naziva nezavisne republike Makedonije. Na Balkanu je nastao novi provizorij na koji je Srbiju i Crnu Goru prisilila u prvom redu Europska unija. Zapad nije dopustio raspad zajedničke države jer je strahovao da bi odcjepljenje Crne Gore moglo ugroziti teškom mukom uspostavljenu stabilnost u Bosni i Hercegovini, na Kosovu a time i u cijeloj regiji. Doduše, činjenica da je Kosovo - kao i Vojvodina - u preambuli ustava nove unije definirano kao autonomna srpska pokrajina (i da je Zapad to dopustio), vjerojatno će i te kako zaoštriti napetosti između uprave UN-a u Prištini i Albanaca, koji već prijete jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova. No, usvajanje ustava u srpskom i jugoslavenskom parlamentu ne smije navesti na zabludu i potisnuti u pozadinu činjenicu da se otpor tom procesu javlja i u Beogradu. U Srbiji se javljaju snažni glasovi koji daju prednost baršunastoj rastavi Srbije i Crne Gore po uzoru na Čehoslovačku. Ponajprije u reformski orijentiranim gospodarskim krugovima rašireno je mišljenje da će nova tvorevina ometati Srbiju na putu u EU. Crna Gora nije po njima zainteresirana za usklađivanje dva različita gospodarska prostora, što je pak po nalogu EU-a pretpostavka za početak željenih pregovora o stabilizaciji i pridruživanju EU, koje priželjkuju obje članice unije. Ima li novi provizorij uopće izgleda za opstanak? Sumnja je opravdana budući da će obje republike nakon istjeka trogodišnjeg roka imati pravo održati referendum o istupanju iz unije. Čini se da crnogorsko vodstvo trenutno samo to čeka. Takvo raspoloženje nije dobra pretpostavka za srastanje dva dijela koji su u ustavu nazvani državama. EU očigledno nije željela Crnoj Gori u cijelosti uskratiti načelno pravo na nezavisnost, koje je priznala ostalim bivšim jugoslavenskim republikama, ali bi se varavom mogla pokazati nada da će proces približavanja EU-u umanjiti razlike između Srbije i Crne gore. Osim toga, u Srbiji će borba za vlast između premijera Đinđića i jugoslavenskog predsjednika Koštunice vjerojatno postati još neumoljivija - posebno u kontekstu činjenice da je Koštunica izgubio svoju državu. Jugoslavenski predsjednik uzaludno se pokušavao spasiti prijelazom u fotelju srpskog predsjednika. Valja napomenuti da će se i u novoj uniji centri moći nalaziti u dvije njezine članice. Srbija i Crna Gora neravnopravni su partneri. Crna Gora je započela s odvajanjem od Beograda već 1997. g. Proteklih godina zajednička je fedracija postojala još samo na papiru. Đinđić je nedavno izjavio da nova unija nije dobro ali da je zato jedino moguće rješenje. Srbija i Crna Gora mogle bi kraj Jugoslavije smatrati i prilikom. Naime, nijedna od njih dvije ne može si priuštiti dodatno gubitak vremena u procesu reformi", naglašava na kraju komentara Cyril Stieger.