FR-US-kriza-Diplomacija-Vlada-0Plaće/Mirovine-Makrogospodarstvo franc-liberation od 3.2.03. američki povratak u prošlost FRANCUSKALIBERATION3.II.2003.Bush: povratak u prošlost"Američkim je čelnicima jasno: Njemačka i Francuska jesu
'stara Europa'. U utrci dvaju kontinenata za suvremenošću moramo ipak ustvrditi da su u ovom času Sjedinjene Države, po nekim aspektima, na putu da se vrate stotinu godina unatrag. Nakon gotovo triju desetljeća stalnog porasta nejednakosti, Amerika je već dostigla svoju razinu spočetka XX. stoljeća i trenutno je na putu da nastavi s hiperkoncentracijom prihoda i bogatstava koji su bili obilježje Starog Kontinenta pred Prvi svjetski rat. Udio od 1 posto najbogatijih kućanstava skočio je s oko 8 posto nacionalnog dohotka u 1970. na današnjih gotovo 20 posto, što iznosi 50 posto prihoda najsiromašnijih. Udio od 10 posto najbogatijih kućanstava dostiže gotovo 45 posto nacionalnog dohotka, što je razina koju su Francuska i Njemačka imale 1913. Te su promjene dobrim dijelom posljedica naglog povećanja plaća koje poduzetnici izglasavaju sami sebi u sustavu upravljanja poduzećima koji je izvan svakog nadzora. Mogu se protumačiti i regresivnim kretanjem u poreznoj politici.
FRANCUSKA
LIBERATION
3.II.2003.
Bush: povratak u prošlost
"Američkim je čelnicima jasno: Njemačka i Francuska jesu 'stara
Europa'. U utrci dvaju kontinenata za suvremenošću moramo ipak
ustvrditi da su u ovom času Sjedinjene Države, po nekim aspektima,
na putu da se vrate stotinu godina unatrag. Nakon gotovo triju
desetljeća stalnog porasta nejednakosti, Amerika je već dostigla
svoju razinu spočetka XX. stoljeća i trenutno je na putu da nastavi
s hiperkoncentracijom prihoda i bogatstava koji su bili obilježje
Starog Kontinenta pred Prvi svjetski rat. Udio od 1 posto
najbogatijih kućanstava skočio je s oko 8 posto nacionalnog dohotka
u 1970. na današnjih gotovo 20 posto, što iznosi 50 posto prihoda
najsiromašnijih. Udio od 10 posto najbogatijih kućanstava dostiže
gotovo 45 posto nacionalnog dohotka, što je razina koju su
Francuska i Njemačka imale 1913. Te su promjene dobrim dijelom
posljedica naglog povećanja plaća koje poduzetnici izglasavaju
sami sebi u sustavu upravljanja poduzećima koji je izvan svakog
nadzora. Mogu se protumačiti i regresivnim kretanjem u poreznoj
politici.
U tom smislu, najnovije odluke predsjednika Busha mogu samo
pogoršati stvar. Odobri li Kongres odluku Bijele kuće, glavnina
novca namijenjenog tobožnjem 'programu oporavka' ići će na
smanjivanje poreza na zaradu koji plaćaju američke tvrtke na račun
dividenda koje isplaćuju dioničarima. U stvarnosti, dividende su
daleko najkoncentriraniji oblik prihoda. Kao što ističu mnogi
američki gospodarstvenici, smanjivanje poreza na dividende samo će
povećati prihode najbogatijih, što nipošto nije problem američkog
gospodarstva danas. Riječ je, naime, o potpuno ideološkoj odluci
koja se uklapa u cjelokupan plan temeljitog i sustavnog
preispitivanja same zamisli o progresivnom oporezivanju. Pošto je
bitno smanjio poreznu stopu na prihod za najviše plaće i odlučio da
će bezuvjetno ukinuti porez na nasljedstvo (ne bude li novih
odluka, predviđa se da bi se porezna stopa na nasljedstvo postupno
smanjivala svake godine te bi za deset godina bila 0 posto), Bush
sada udara na jedan od posljednjih zaštitnih mehanizama koji su
ograničavali mogućnost obnove društva koje živi od rente. Na
području porezne politike, američka vlada trenutno pokušava
zaboraviti XX. stoljeće.
SAD, dakako, raspolaže i drugim adutima u sučeljavanju s XXI.
stoljećem, primjerice visokoškolskim sustavom koji je puno
dinamičniji i konkurentniji od europskog. Ipak, odlučivši se za
plutokratsko društvo, George W. Bush okreće leđa idealu
pojedinačnih zasluga na kojemu je izgrađen SAD naspram 'staroj
Europi' i koji nedvojbeno nadilazi dvojak politički mandat koji su
mu 2000. povjerili birači", piše Thomas Piketty, ravnatelj za
istraživanje u Visokoj školi za društvene znanosti.