DW 31. I. HRVATSKA PODNOSI ZAHTJEV

DEUTSCHE WELLE - DW 31. I. 2003. Hrvatska podnosi zahtjev za članstvom u EU - zašto ne? Prilog Alena Legovića. Zašto ne? Ove dvije riječi odzvanjale su hodnikom Europskog povjerenstva prošlog ponedjeljka. Zašto ne - reakcija je Romana Prodija, predsjednika Europskog povjerenstva, na upit hrvatskog premijera Ivice Račana hoće li Europsko povjerenstvo podržati hrvatski zahtjev za članstvom u Europskoj uniji. Nije se ni slutilo da će jedno Prodijevo protupitanje zapravo otvoriti Hrvatskoj širom vrata za kandidaturu. Zašto ne - riječi su čovjeka koji je prvi državnik koji je posjetio Hrvatsku 2000. godine nakon promjene vlade i jasno dao svoju potporu novoizabranoj koaliciji sastavljenoj od šest stranaka. Prodi je bio uvijek naklonjen Hrvatskoj, uvijek ju je podržavao, prošao dobar dio njezinih zapadnih krajeva biciklom - nezapažen. Stječe se dojam da je ne samo Prodiju itekako stalo do hrvatskog zahtjeva za članstvom. Potporu hrvatskoj kandidaturi dala su još dva ključna čovjeka Europske Unije - Chris Patten, povjerenik Europskog povjerenstva za vanjske poslove i Javier Solana, prvi čovjek EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Petnaestorice. 'Europsko povjerenstvo i Hrvatska kreću se u istom pravcu i postignuli smo potpunu suglasnost oko svih pitanja', ovakve Prodijeve izjave o odnosima EU - Hrvatska dovode do zaključka kako na relaciji Bruxelles - Zagreb zapravo i nema problema. I zaista. Hrvatski premijer Račan je jedini premijer zemlje jugoistočne Europe koji u Bruxelles ne dolazi kao predstavnik zemlje koja je problematična, politički nestabilna ili gospodarski zaostala. Naprotiv, problema u Hrvatskoj je sve manje, zemlja je politički stabilna unatoč trzavicama unutar vladajuće koalicije, a gospodarski pokazatelji daju joj mjesto među pet najboljih novih budućih članica Unije. Ukratko, Hrvatskoj se iz Bruxellesa daje zeleno svjetlo za podnošenje zahtjeva za članstvom. Ipak odgovornost za sljedećih nešto manje od mjesec dana do uručenja zahtjeva, najvjerojatnije u Ateni 18. veljače, ostaje isključivo na Zagrebu. No dobro je i to što Hrvatska vlada već sada lobira u zemljama članicama za što brže usvajanje kandidature. Posebne napore oko uvjeravanja Zagreb će morati uložiti u Londonu i Haagu, a vrlo važno je njegovati dobre odnose s vladama u Ateni, Rimu pa i Dublinu, prijestolnicama zemalja koje predsjedaju ili će predsjedati Europskom unijom do sredine 2004. godine. Hrvatskoj nakon ovog uspješnog tjedna ostaje da još uspješnije, detaljno i u najbržem roku obavi svoje domaće zadatke: nastavak reformi, povratak izbjeglica i uvjerljiva suradnja s haaškim sudom. A da je za uspjeh potrebna i određena atmosfera i okolnosti samo je po sebi razumljivo. Ono što Hrvatskoj sada nikako ne treba su unutarnjopolitički problemi, osobna prepucavanja pojedinih političara i stranka, skupljanje bodova i glasova za sljedeće izbore. Ukoliko Hrvatska želi uskočiti na sljedeći vlak u Europsku Uniju 2007. godine zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, svima u Hrvatskoj trebalo bi biti jasno da bi i najmanji incident mogao baciti Hrvatsku korak natrag ili čak zamrznuti proces približavanja. Najbolji negativan primjer je Makedonija. Ono što će Hrvatska dobiti i što će joj se ponuditi kandidaturom i kasnijim članstvom, upravo se o tome ozbiljno razgovara ovih tjedana u Bruxellesu, jer sadašnji okvir programa CARDS za novog kandidata Hrvatsku više nije dostatan. Domaće zadaće se dakle rješavaju i u Bruxellesu, ne samo u Hrvatskoj. Na kraju treba naglasiti da Europa vjeruje u Hrvatsku, a Hrvatska bi trebala vjerovati Europi. I još nešto, ako Hrvatska uspješno preda svoj zahtjev za članstvo i nakon uobičajne procedure dobije status zemlje kandidata, Hrvatska bi u mudrim i samosvjesnim pregovorima s Europskom unijom mogla ostvariti daleko više od vlastitih očekivanja. Zašto ne? (DW)