FR LE FIGARO OD 30.1.03. BUSH ILI SADAM

FRANCUSKA LE FIGARO 30. I. 2003. Bush ili Saddam, treba se odlučiti "Za mnoge zemlje - ponajprije za Francusku - upletanja u Iraku ne smije biti bez odobrenja Ujedinjenih naroda. Sve u sklopu UN-a, ništa bez UN-a! Međutim, podsjetimo se da su Sjedinjene Države i NATO započeli napad na Srbiju izvan UN-a i Vijeća sigurnosti, na zahtjev Europe koja nije bila kadra da sama djeluje. Isto tako, možemo primijetiti da razlozi kojima su se jučer opravdavali napadaji na Miloševića bez odobrenja Vijeća sigurnosti ('Nije poštovao svoja obećanja i međunarodne obveze') vrijede i za Saddama Huseina danas. (...) Nema sumnje da je irački režim režim strašnog tlačenja, da je Saddam Husein poguban čovjek koji odavno, mobilizirajući velika sredstva, nastoji nabaviti nuklearno oružje i proizvesti bakteriološko i kemijsko oružje. (...) Možda Saddam Husein danas ne raspolaže, kako tvrde njegovi pristaše, čitavim arsenalom opasnog oružja, ali ne zato što to nije htio, već zato što nije mogao. Barem dosad. Sve dok Saddam bude na vlasti Irak će biti stvarna prijetnja. (...) Nakon šesnaest rezolucija koje su ostale mrtvo slovo na papiru, rezolucija 1441 koja je donesena i prihvaćena pod prijetnjom američkog upletanja, 'zadnja je prigoda za Irak da ispuni svoje obveze u svezi s razoružanjem'. Eto zašto Irak, ne dajući dokaze o svom razoružanju i ne predajući ranije otkriveni arsenal, jasno krši svoje obveze i otvara vrata primjeni sile koja je posljedica toga. (...) Teško je danas idealizirati UN, kao što čine neki u službenim nastupima. Nakon nekoliko desetljeća paralize zbog Hladnog rata i ravnoteže u pravu veta, UN još uvijek ne djeluje na zadovoljavajući način i nema dovoljan ugled da natjera na poštovanje odluka. Ponaprije zato što pravo veta komunističke Kine u tom slučaju znači da je ta zemlje zadnji sudac u ljudskim pravima. Zatim, zato što se, od Balkana do susreta na vrhu u Durbanu, UN koji se pretvorio u govornicu antisemitizma, nije baš odlikovao sposobnošću djelovanja i moralnom snagom. (...) Svrgnuće Saddama Huseina pridonosi trajnom pothvatu sprječavanja terorizma, ne zbog povezivanja Iraka i Al Qaide, već zato što se promjena režima u Bagdadu uklapa u perspektivu nužne reforme naših politika nakon 11. rujna radi uklanjanja uzroka terorizma. Jer, 11. rujan, nakon pada Berlinskog zida i intervencije na Kosovu znači zaokret. Dok je pravo u XX. stoljeću uzmicalo pred silom, pravo naroda nestajalo pred državnim pravom, a stvarni su odnošaji između Istoka i Zapada nametnuli sumnjivu potporu tlačiteljskim i pokvarenim režimima, nova je vanjska politika u novom stoljeću, po mom mišljenju, nerazdvojiva od jakog saveza demokracija za obranu i promidžbu sveopćih vrijednosti poštovanja ljudske osobe na kojima se one temelje. (...) Arapskom svijetu treba demokratska otvorenost i sloboda. Sloboda duha, sloboda mišljenja, sloboda žena, gospodarska i građanska sloboda... Osloboditi Irak znači postaviti temelje novog regionalnog poretka koji je okrenut suvremenom dobu. To znači dati narodima nadu u više slobode i više blagostanja. To znači činiti pritisak na autoritativne režime, poticati Palestince da odustanu od terorizma i otvoriti put pravednom rješenju izraelsko-palestinskog problema. Možemo tu predodžbu dovesti u pitanje i dati prednost postojećoj stabilnosti, ali onda ostavimo po strani temeljna načela, prihvatimo i zagovarajmo status quo. (...) Bilo bi besmisleno reći da, budući da ne možemo posredovati u Koreji, treba pustiti Irak da radi što hoće. Također bi bilo pogrješno misliti da Amerikancima upravljaju naftni interesi. Ako je istina da će nakon oslobađanja Iraka biti više nafte na svjetskom tržištu, cijena nafte može samo pasti, na veliku sreću svjetskog gospodarstva i na štetu nekih teksaških naftaša kojima treba skupa nafta da bi bili konkurentni. (...) Mjesto Europe je uz Ameriku i uz demokracije kako bi se postavili temelji novog saveza za promicanje svih univerzalnih vrijednosti slobode i dostojanstva ljudske osobe koje nas ujedinjuju, kako bi se u naše vanjske politike uvelo više morala, kako bi se završilo sa starom međunarodnom politikom naslijeđenom iz Jalte i ukinulo pravo država da raspolažu narodima i surađuju s diktatorima. (...) Odbacimo li američki unilateralizam, trebamo izgraditi demokratski multilateralizam. (...) Spasiti Saddama znači osokoliti njega i njemu slične. To znači preuzeti veliku odgovornost pred poviješću. Na sreću, takav scenarij nije moguć. Vrijeme je da to shvatimo", piše Alain Madelin, zastupnik iz stranke Savez za predsjedničku većinu.