THE WASHINGTON POST 29. I EVO NOVE EUROPE

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 29. I. 2003. Evo nove Europe "Francuski ministar vanjskih poslova bio je 'zaprepašten'. Njemački ministar vanjskih poslova sve je pozvao da se 'smire'. Kada su ju upitali o toj temi, francuska ministrica za očuvanje okoliša je kazala 'da samo znate što sam htjela kazati Rumsfeldu...', no odbila je nastaviti tvrdeći da su riječi koje je htjela upotrijebiti previše uvredljive. 'Stara Europa uzvraća udarac' naslov je članka objavljenog u francuskim novinama Liberation, i sažima reakciju na komentare ministra obrane SAD-a, Donalda Rumsfelda, o europskoj podršci američkoj politici u Iraku. 'Kada kažete Europa, mislite na Njemačku i Francusku', kazao je novinarima prošlog tjedna. 'Ja ne. Ja smatram da takva predodžba predstavlja staru Europu.' Staru Europu. Da je Rumsfeld nastojao pronaći način na koji bi istovremeno iritirao čelništvo dviju najvećih europskih zemalja, usredotočio pažnju javnosti na njihove najdublje nacionalne nesigurnosti i potkopao politički projekt Europske Unije, koji se dugo vrtio oko 'francusko- njemačke osovine', nije mogao naći bolju formulaciju. Međutim, tvrdeći to, bio je u pravu, i to možda i više nego je toga bio svjestan. Iako europske zemlje to svim silama poriču, Europa se zaista počinje dijeliti - polako, nejednako ali osjetno - na dva različita tabora. Ovo je svakako točno kada su posrijedi europska stajališta u pogledu Iraka. S jedne strane, Francuska i Njemačka, koje su sada obje u Vijeću Sigurnosti, žele da inspektori oružja UN-a nastave sa svojim radom, naizgled beskonačno dugo, i naizgled bez obzira na to koliko Irak surađivao ili ne surađivao. S druge strane, Britaniji i Španjolskoj- koje su ove godine također članice Vijeća Sigurnosti- svega je dosta jednako kao i Rumsfeldu. Španjolska vlada već je ponudila SAD-u svoje baze u slučaju rata. Britanci su ponudili poslati više od 30.000 vojnika, ogromni dio britanske vojske. Tome treba dodati i Talijane (koji nude zračni prostor), Dance (koji nude vojnu podršku) i Istočnu Europu (Poljaci i Česi složili su se ponuditi materijalnu podršku; Madžari su dozvolili iračkim oporbenim skupinama da se obučavaju na njihovom teritoriju) i počinje se nazirati jasnija definicija 'Nove Europe'. Britanija, Italija, Španjolska, Poljska, Madžarska, Danska, Češka Republika: možda ne slučajno, u svim ovim zemljama nedavno su provedene (ili se još uvijek provodi) gospodarska liberalizacija, privatizacija i reforme tržišta rada koje su njihova gospodarstva barem marginalno približila našima. Također, to su zemlje koje su, tijekom godina, počele negodovati zbog francuske, a posebice njemačke dominacije na Europskom kontinentu. Ne iznenađuje, stoga, da ova skupina zemalja općenito više simpatizira Sjedinjene Države- jedinu zemlju koja je dovoljno velika i snažna da može ograničavati Njemačku- ili da njihove simpatije za SAD nadilaze politiku prema Iraku. Prošlog tjedna, Španjolska je uhitila 16 ljudi koji se sumnjiče za članstvo u Al- Qaidi. Talijanska policija uhitila je još pet osumnjičenih, dok je još sedmoro osumnjičenih uhićeno u Londonu. Pomogle su i francuska i njemačka policija, no stajalište njihovih političara nije uvijek jednako korisno. Njemački ministar pravosuđa čak je odbio predati inkriminirajuće dokaze protiv Zacariasa Moussaoui-a, operativca Al Qaide, tvrdeći kako bi se oni mogli upotrijebiti da se zatraži smrtna kazna u njegovom slučaju. Ipak, činjenica da su Njemačka i Francuska odlučile iskoristiti ovaj povijesni trenutak kako bi iskazale svoje jedinstvo možda ne bi trebala čuditi. 1952., kada je organizacija koja je bila preteča Europske Unije sadržavala tek šest zemalja, Njemačka i Francuska zaista su dominirale europskom politikom. Do 2004., kada najnoviji krug širenja bude dovršen, EU će sadržavati 25 zemalja. Istočnoeuropske članice zajednički će imati više delegata u Europskom Parlamentu od Njemačke. Britanija, Španjolska, Italija i Poljska lako će nadglasati Njemačku i Francusku u glasačkom sistemu Europskog Vijeća. Ponekad je agresivna retorika znak slabljenja utjecaja, ne jačanja. Ne želim preuveličavati dubinu razlika ili prenaglasiti jedinstvo 'Nove Europe'. Britanske ankete javnog mnijenja zaista pokazuju kako se većina stanovništva protivi ratu u Iraku. Veliki dio talijanskih i španjolskih medija u temelju su neprijateljski raspoloženi prema Americi. Podrška američkoj politici u Iraku može se otkriti i u Francuskoj i Njemačkoj, samo da se Bushova vlada, zajedno s Rumsfeldom, želi potruditi oko toga. Unatoč svemu, razlike postoje i dalje - stoga, kada se citiraju reakcije u inozemstvu na predsjednikov govor o stanju u naciji, treba utvrditi koje zemlje govore u ime 'Europe' prije nego se donesu zaključci", piše Anne Applebaum.