NJ 30. I. SZ PERLE: NJEMAČKA JE POSTALA IRELEVANTNA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 30. I. 2003. Richard Perle: "Njemačka je postala irelevantna" "Richard Perle predsjedatelj je Defence Policy Board-a, skupine nezavisnih savjetnika američkog ministarstva obrane. Osim toga, Perle je i član American Enterprise Institutea sa sjedištem u Washingtonu i član uprave Firma Hollinger Digital, koja obuhvaća listove poput Daily Telegrapha i Chicago Sun Timesa. Ne obavlja nikakvu službenu dUžnost već je 'blizak vladi iako nije njezin član'. Naglašava da ne zastupa stav američke vlade te da zato ne mora ni usklađivati svoje izjave s onima Washingtona. Tvrdi da očituje samo svoje osobno mišljenje. - Što mislite o dosadašnjem tijeku inspekcija iračkog oružja? = Smatram da je Hans Blix bio previše stidljiv u odnosu prema Saddamu Huseinu. Usprkos Huseinovu tvrdoglavom odbijanju suradnje, Blix je bio toliko pristojan da to već graniči s poniznošću. Konstatacija da je Saddam Husein surađivao zato što inspektorima nije onemogućio pristup određenim postrojenjima potpuno je besmislena. Takve stvari samo stvaraju zabunu. Saddam, naravno, nije onemogućio pristup inspektorima jer zna da u tim postrojenjima nemaju što naći budući da je sve za čim su inspektori tragali odavno uklonjeno. Pomnija analiza pokazuje da je temelj za donošenje ocjene o Huseinovoj suradnji, njegova izjava od 7. prosinca, zapravo laž. Husein nije podnio račune o oružju za koje Ujedinjeni narodi znaju da ga ima. - Treba li, dakle, produljiti inspekcije oružja? = Produljivanje inspekcija nema baš nikakvog smisla budući da ionako ništa neće biti pronađeno. Ako inspektori posjećuju postrojenja za koja Saddam Husein zna da će biti pretražena, tada je sve to puka šarada. Rade to zato što nemaju što drugo raditi. Što bi, uostalom, i trebali raditi? Ne znaju čak ni gdje bi trebali tražiti. Zato odlaze onamo gdje su već bili, iako je Saddam imao četiri godine vremena da isprazni ta mjesta. Ako pak u zemlji veličine Iraka ne znaju točno gdje trebaju tražiti, neće ništa ni naći. - Treba li, dakle, odmah prionuti izradi nove rezolucije? = Čini mi se besmislenim i dalje moliti Ujedinjene narode za potporu. To bi samo odgodilo stvari. Poznata su nam stajališta francuske i njemačke vlade. Francuzi pak imaju pravo veta. Nećemo ih ni moći uvjeriti jer je njihovo mišljenje o interesima Francuske sasvim drugačije a još nikada nisam doživo da Francuska postupi u skladu s bilo čijim osim s vlastitim interesom. - Kakvi su francuski interesi? = S jedne strane Francuzi žele umanjiti utjecaj SAD u svijetu. Francuzi slijede taj cilj već jako dugo samo što za vrijeme Hladnog rata nisu mogli puno postići. S druge pak strane žele zaštititi svoje gospodarske interese u Iraku. - Koji su pak po Vašem mišljenju njemački interesi u kontekstu sprečavanja vojnog udara na Irak? = To mi se pitanje čini nešto složenijim. Njemački kancelar osjetio je u pitanju Iraka općenitu nelagodu i želio je taj osjećaj politički iskoristiti. Zato je u predizbornoj kampanji zastupao poziciju na koju se u međuvremenu službeno obvezao. Doduše, najavom da neće poduprijeti čak ni vojnu operaciju Ujedinjenih naroda zauzeo je tako ekstreman stav da je time Njemačku i samog sebe isključio iz rasprave. Njemačka je postala irelevantna. Pritom valja napomenuti da jednom njemačkom kancelaru uopće nije lako otjerati svoju zemlju u irelevantan položaj. - Kakvu je ulogu Njemačka trebala ili mogla igrati u slučaju udara na Irak? = Držim da ne postoji nikakva uloga za Njemačku u toj priči. Kancelar je očitovao svoju poziciju iako nitko nije zatražio od Njemačke da u nečem sudjeluje. - Sada Europa ima ogroman problem u odnosu s Amerikom. = Ne, ne, baš suprotno. Sjedinjene Države imaju problem s kojim se suočava i čitav svijet - kako bismo trebali nastupiti prema Saddamu Huseinu? No, čini se da su Francuska i Njemačka, koje nemaju baš nikakve vlastite zamisli na tu temu, čvrsto odlučile blokirati sve što SAD poduzimaju kako bi stale na kraj tom problemu. - Je li taj jaz između Europe i SAD čisto političke prirode? Ili je na pomolu jaz u sferi kulture, kakav je u eseju 'Moć i slabost' opisao Robert Kagan te kakav je i Donald Rumsfeld najavio u svom sada već legendarnom prošlotjednom citatu? = Ne bih rekao da je posrijedi jaz u sferi kulture. Nedvojbeno postoje razlike u filozofskim razmišljanjima između konzervativne američke i socijalističke njemačke odnosno gaullističke francuske vlade. Te su razlike čak značajne ali ne bi ugrozile savez koji je podjednako važan za obje strane. Od završetka Hladnog rata Njemačka i Francuska više ne promišljaju svoju sigurnost u ovisnosti o Sjedinjenim Državama - obje zemlje idu vlastitim putem. To je sasvim prirodno i ne bi trebalo nikog iznenaditi. To čak ne mora ni predstavljati problem. - Trebaju li, dakle, Sjedinjene Države same provesti u djelo svoje planove za Irak i nijedna od strana ne bi to trebala smatrati problemom? = U svakom slučaju, nećemo dopustiti da njemački kancelar odlučuje o našim nacionalnim sigurnosnim interesima. Nijedan predsjednik ne bi to dopustio. - Bi li uopće bilo moguće povući odluku o okupljanju oružanih snaga u Perzijskom zaljevu? = Ne vjerujem da je to još moguće učiniti. Kakvu bi poruku predsjednik time odaslao - 'Eto, predomislio sam se. Mislim da Saddam ipak ne predstavlja tako veliku prijetnju'? Kako bi objasnio zašto je u regiju poslao tolike ljude, zatim ih vratio kućama i time dokončao sve rasprave? Takav bi potez nanio SAD veliku štetu. U tom bismo slučaju izgubili i posljednji trag vjerodostojnosti. Apsurdna je zamisao da bismo mogli jednostavno dići ruke od toga. Bilo bi to loše i za sve one zemlje koje u prilično opasnom svijetu ovise o snazi Amerike. U tom se kontekstu čovjek pita na koji način francuska i njemačka vlada analiziraju tu situaciju. Što žele postići? Misle li da mogu povući sve svoje stavove? A ako ih ne povuku, kakvu će im prednost oni donijeti? Ja bar ne nazirem nikakve koristi. - Zar diplomatska rješenja ili protjerivanje Sadama Huseina u egzil ne smatrate opcijama? = Ja bar ne znam kako ćete Saddama Huseina dobiti u egzil ako se suprotstavljate naporima Sjedinjenih Državama. Ne znam također o kakvoj diplomaciji govorite. U tom pitanju ne postoji europska diplomacija. Europa nije dala nikakav doprinos - izuzmemo li zahtjev da inspektori dobiju više vremena. Vremena za što? Da ništa ne pronađu? - Dakle, ne postoji alternativa razoružavanju Iraka, koja ne bi obuhvaćala smjenu vlasti? = Ne vjerujem da je tako nešto moguće jer će Saddam Husein i dalje skrivati svoje oružje. To može ostvariti samo iračka vlada koja bi bila spremna predati to oružje; koja bi otkrila gdje se ono nalazi i tamo odvela inspektore. Tako je glasio prvobitni koncept - inspektori su trebali verificirati Sadamovo izvješće. Ako pak izvješće nije istinito, sve je to besmisleno. Irak je ogromna zemlja. Svaka nada da će 100 inspektora, koji kruže po zemlji veličine Francuske, išta pronaći, jednostavno je smiješna. - Kako bi izgledala učinkovita vojna strategija koja bi postigla promjenu režima? = To prepuštam stratezima. - Je li nakon promjene režima uopće moguće stabilizirati zemlju poput Iraka? = Naravno, neće biti lako ali ne vjerujem da je nemoguće. Tu je oporba koja djeluje već dugo vremena. U prošlosti je Njemačka bila na čelu oporbe Francu u Španjolskoj i Salazaru u Portugalu. Nitko tada nije rekao da nije moguće nakon brojnih godina diktature ostvariti promjene ili čak uspostaviti demokraciju. - No, rat nije bio uključen u planove. Osim toga, Španjolska i Portugal zemlje su koje su se razvijale stoljećima. Irak se pak sastoji od tri različite etničke skupine koje je u jedinstvenu naciju ujedinio tek britanski mandat. = A u Španjolskoj ne postoje razlike? Što je s Kataloncima? Naravno da ima sukoba između šiita i sunita. Kurdi također imaju vlastite ciljeve. No, ne vidim razloga da se ti sukobi ne riješe. Postoji Irački nacionalni kongres u kojem su zastupljeni predstavnici svih skupina. Čini se da oni mogu surađivati jedni s drugima - usprkos sporovima i raspravama. - Kakva bi bila konzekvenca odgode ili otkazivanja vojnih operacija protiv Iraka? = To se neće dogoditi. Ne vjerujem čak ni da će doći do novih odgoda. - Dobro - ali ako samo na razini teorije pođemo od takve pretpostavke. = Kada bi se odustalo od operacija te kada bi se Saddam trijumfalno izvukao i bio uzdignut od statusa jednog od najokrutnijih diktatora današnjice u status čovjeka koji je prkosio SAD-u i čitavoj zapadnog međunarodnoj zajednici, bila bi to prava katastrofa za interese zapadnih demokratskih država. U tom bismo slučaju na vodećoj poziciji u arapskom svijetu imali čovjeka koji raspolaže oružjem za masovno uništenje i poručuje međunarodnoj zajednici da ide k vragu nakon što je ova usvajala jednu rezoluciju za drugom. Bio bi to istodobno i kraj Ujedinjenih naroda, koji bi bili ocijenjeni podjednako slabima i neučinkovitima kao i Liga naroda. Apsolutno je nezamislivo da dopustimo situaciju u kojoj će Saddam prkositi cijelom svijetu. Dogodi li se to zato što Francuska i Njemačka predvode politiku toleriranja Saddama Huseina, to bi predstavljalo politički bankrot Francuske i Njemačke, čiji bi razmjeri bili strahoviti.