NJ 27. I. SPGOL: ZAŠTO BUSH MORA ODGODITI RAT PROTIV IRAKA?

NJEMAČKA 27. I. 2003. SPIEGEL ONLINE Zašto Bush mora odgoditi rat protiv Blixa "Izvješće glavnog inspektora Hansa Blixa o dosadašnjim istraživanjima u Iraku moguće je sažeti u jednu rečenicu: Blix traži da Husein dobije žuti karton i da inspekcije budu nastavljene. Oba će njegova zahtjeva biti - privremeno - ispunjena. SAD nezadovoljno očituju strpljenje i spremne su bar još neko vrijeme pratiti tijek inspekcija UN u Iraku. Američku je vladu na takvo ponašanje potaknula nužda a ne vlastita vrlina. Njezin temeljni stav - da je Irak negativac i da inspekcije ionako neće polučiti nikakve rezultate - nimalo se nije promijenio. 'Tko vjeruje da će dodatnih nekoliko tjedana inspekcija potaknuti Irak na veću kooperativnost, prepušta se iluzijama', formulirao je takav stav, primjerice, jedan službenik Pentagona. New York Times navodi riječi dužnosnika po kojima je nastavak inspekcija samo nova vježba za polazak u rat. To će vrijeme biti iskorišteno da se prije vojnog udara uvede 'malo reda u međunarodni kaos', tvrde oni. Naime, upravo je to sada cilj Washingtona. Nakon tjedan dana loših vijesti - okrunjenih njemačko-francuskim savezništvom - zagovornicima rata u Washingtonu svanulo je da bi vojni udar u aktualnom trenutku otvorio previše bojišnica. 'Koalicija nevoljnih' trenutno je veća od one 'voljnih'. Iako SAD neprekidno naglašavaju da ne smatraju potrebnim donošenje nove rezolucije UN, ipak bi joj dali prednost - ako bi signalizirala zeleno svjetlo ratu. To još više vrijedi za jedinog velikog američkog saveznika Veliku Britaniju, koji sili SAD na čekanje. Trenutno pak Britanci i Amerikanci ne mogu očekivati glasanje VS u prilog ratu. Dok američki predsjednik George W. Bush smatra da svoju misiju protiv 'osovine zla' dostatnom legitimacijom za svoje poteze, ponajprije njegov ministar vanjskih poslova Colin Powell i britanski premijer Tony Blair osjećaju da moraju podastrti i ozbiljniji razlog - dokaz. Nije samo inozemstvo 'problem', kako je šef Pentagona Donald Rumsfeld nazvao Francusku i Njemačku. U novije je vrijeme niz anketa zorno predočio Bushu da trenutno i većina njegovih Amerikanaca odbija vojni udar. Iako bi Amerikanci u slučaju vojnog udara već sutra ili prekosutra mogli ipak zbiti redove oko svog predsjednika, raspoloženje bi se vrlo brzo moglo promijeniti - primjerice, ako danak u krvi bude previsok. Općenito je Bushovo predsjednikovanje zabilježilo najnižu razinu popularnosti u razdoblju nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. g. U tom kontekstu šef Bijele Kuće namjerava pokušati 'dvostrukim udarom' uvjeriti stanovništvo u nužnost rata protiv Iraka i istodobno pridobiti povjerenje za svoju gospodarsku politiku. Irak i prijetnje terorom zauzet će poprilično velik prostor u njegovom govoru naciji, zakazanom ovog utorka, ali neće u potpunosti potisnuti u drugi plan unutarpolitičke ciljeve poput novih poreznih olakšica i reforme zdravstva. Američka vlada iskoristit će vrijeme kako bi snažno pojačala svoju ofenzivu u sferi odnosa s javnošću. Glavni cilj te ofenzive: utuviti u glavu međunarodnoj zajednici i vlastitim građanima da ni dalje ne treba očekivati da će inspekcije proizvesti 'zadimljeni revolver', odnosno spektakularne dokaze o iračkom kršćenju rezolucija UN. Štoviše, Sadamov grijeh čini ono što on po američkim spoznajama posjeduje ali skriva, glasi američko stajalište. 'Dosada nismo dovoljno uvjerljivo posredovali tu poruku', priznao je ravnatelj odjela za političko planiranje u američkom ministarstvu vanjskih poslova Richard Haass. Između ostalog i zato je Blair po izvješću Sunday Telegrapha naložio britanskim obavještajnim službama da pripreme novi dossier o iračkom oružju za masovno uništenje, u kojem bi trebale biti objavljene 'krajnje osjetljive informacije' kako bi se javnost u Velikoj Britaniji i u SAD uvjerila da je rat nužan. Naime, prvim 'dossierom s dokazima', koji je Blair bučno najavljivao u rujnu prošle godine, taj cilj nije dosegnut, kao što priznaje i sama vlada. U netom objavljenoj anketi 68 posto od gotovo 2000 ispitanih Britanaca navelo je da ih njihov premijer dosada nije uvjerio da je Sadam Husein tako jako opasan da bi se protiv njega trebalo ratovati. 26 ispitanika bilo je uvjereno a ostatak je bio neodlučan. Zato i Colin Powell govori o velikom 'dokazu' - ali ga ne podastire. Njegovo obrazloženje: taj nedostatak uglavnom proizlazi iz nepotpunosti obavještajnih spoznaja o tajnim iračkim programima za proizvodnju oružja te iz činjenice da ih mogu razumjeti samo osobe s 'obavještajnom pozadinom', tvrdi Powell. Mnogo je toga držano pod ključem i zato što CIA ustraje na zaštiti izvora, dodaje američki ministar vanjskih poslova. Naravno, ocrnjivanjem Sadama Huseina svaki Iračanin ugrožava svoj i život članova svoje obitelji. Dokaz u prilog toj ocjeni su problemi s kojima se inspektori UN suočavaju pri saslušavanju iračkih znanstvenika. No, ako se SAD ne žele izložiti sumnji da su njihovi dokazi krivotvoreni - a da su sposobni učiniti tako nešto pokazali su tijekom rata u Zaljevu koji je vodio Bush stariji - mora postojati mogućnost provjere njihovih dokaza. Drugačiji bi nastup podsjetio na metode dovitljivih novinara, koji prikazuju anonimne svjedoke kako bi dokazali ovo ili ono, isključujući time mogućnost da treća strana provjere istinitost njihovih navoda. Slično kao i u slučaju haaškog suda za ratne zločine, za tako bi nešto bio potreban program zaštite svjedoka, koji bi s jedne strane jamčio sigurnost a s druge omogućio nezavisnim trećim osobama provjeru izjava i dokaza. Ulogu treće strane mogu preuzeti samo Ujedinjeni narodi kako Sjedinjene Države ne bi funkcionirale kao istražitelj, sudac i krvnik istodobno. U svom izvješću, podastrtom u ponedjeljak, glavni inspektor Hans Blix formulirao je mnoga otvorena pitanja Iraku i kritizirao manjkavu spremnost te zemlje da aktivno sudjeluje u njihovu rasvjetljivanju. Nerazjašnjeno je i dalje u prvom redu gdje su pohranjeni otrovni plinovi i bio-oružje bedrenica: 'Nedostjau uvjerljivi dokazi da je to oružje uništeno', kazao je Blix. To je sve drugo samo ne sitnica budući da je Sadam Husein dokazao da ga je spreman i upotrijebiti. Neizvjesno je i gdje je pohranjeno nekoliko raketa tipa Scud. No, čak i dokaz da Sadam prešućuje arsenale oružja nije po procjeni mnogih diplomata dovoljan za rat - kako u tom slučaju obrazožiti da se sa Sjevernom Korejom vode pregovori dok s Irakom to nije slučaj. Francuska će po riječima ministrice obrane Michele Alliot-Marie sudjelovati u napadu na Irak samo ako bude dokazano da ta zemlja posjeduje oružje za masovno uništenje - i odbija ga uništiti: 'Morala bi biti pokrenuta akcija koja će pokazati da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje te da ga ni pod kakvim uvjetima ne želi ukloniti', odgovorila je ministrica na pitanje što bi inspektori UN za oružje trebali pronaći kako bi Francuska vojno sudjelovala u ratu protiv Iraka. Bilo koji drugi potez izložio bi SAD opasnosti vođenja napadačkog rata, protivnog međunarodnim zakonima i usmjerenog na ostvarivanje njihovih globalno-političkih interesa. Višestruki dobitnik Pulitzerove nagrade Norman Mailer gaji takvu sumnju. Kada je u pitanju Bushova vlada, Mailer objavljuje zastrašujuće rečenice poput ove: '11. rujan bio je 'Sezame, otvori se' na putu prema svjetskom imperiju'. Mailer se opetovano bavio besmislenošću ratova i dubokim jazom između težnje 'američkog sna' slobodi pojedinca i samoostvarenju s jedne i često gorke socijalne stvarnosti s druge strane. Kada ga je New York Times ovih dana upitao zašto pokret protiv rata u Iraku ni izdaleka nije tako popularan kao svojedobno onaj protiv rata u Vijetnamu, Mailer je naveo dva razloga: 11. rujna navodno je kod mnogih ostavio dojam da se nešto mora dogoditi. Drugi je pak razlog po Maileru loš image Sadama Huseina. Drugim riječima, kada je u pitanju rat protiv Sadama Huseina, osjećaniji su važniji od dokaza. Irak je lak cilj", napominje na kraju analize Markus Deggerich.