BIH-DNEVNI LIST-28.I. NAPADI NA SLOBODU MEDIJA

BiH DNEVNI LIST 28. I. 2003. Napadi na slobodu medija Podsjetimo, visoki je predstavnik u našoj zemlji Paddy Ashdown list Slobodna Bosna nazvao glasilom koje čitaju budale i tako otvorio Pandorinu kutiju za nacionalistička orgijanja na domaćoj javnoj sceni Premda cijela Bosna i Hercegovina bruji o ugrožavanju slobode medija prijetnjama skupine fašistoidnih studenata sa Sveučilišta u Sarajevu, nitko ne pokušava proniknuti u prave razloge ovoga bunta. Najava krvavih žrtava iz usta dvadesetogodišnjaka jasno upućuje da gospodari rata i dalje truju bosanskohercegovačku mladost i usmjeravaju je k destrukciji umjesto k demokraciji i pomirenju. Izjava mladih ljudi o potrebi gašenja TV emisija može se usporediti s javnim spaljivanjima knjiga u vrijeme Hitlerovog režima. Ipak, pravo je pitanje koliko je međunarodna zajednica, u prvom redu visoki predstavnik, svojom posljednjim izjavom o nekim izrazito antinacionalističkim medijima doprinio stvaranju atmosfere pogodne za ekstremistička divljanja, srećom, malog dijela zatrovanih sarajevskih studenata. Otvorena Pandorina kutija za nacionalistička orgijanja Podsjetimo da je visoki predstavnik u našoj zemlji Paddy Ashdown list Slobodna Bosna nazvao glasilom koje čitaju budale. Ashdown je na taj način u biti mislio minimizirati negativne ocjene o njegovom dosadašnjem radu koje su proteklih mjeseci iznesene u ovome listu, a otvorio je Pandorinu kutiju za nacionalistička orgijanja na domaćoj javnoj sceni. O čemu je riječ? Uz nesklonost Ashdownu i kritiku njegova rada, koji predstavlja tek jednu od bezbrojnih tema ovoga lista, treba navesti i da je Slobodna Bosna svih proteklih godina bila snažno antinacionalističko glasilo i da je upravo antifašizam glavna referenca ovoga lista, a ne, naravno, sklonost ili nesklonost, ionako, prolaznim međunarodnim administratorima u našoj zemlji. Dodajmo da su ovaj list i njegovi novinari među prvima slobodno pisali o ratnim zločinima, kriminalu te rastakanju tkiva ove naše države, što su provodili ovdašnji nacionalisti. Uz bok ovome listu stali su i Bh. dani, Nezavisne te u posljednje vrijeme i FTV. U svom antinacionalističkom stavu i promociji stvarnih vrijednosti ovi su listovi imali neskrivenu potporu međunarodne zajednice, a njihovi novinari i urednici dobitnici su i brojnih priznanja i nagrada međunarodne važnosti. Stoga, napad na ove medije se može shvatiti da ideje koje su oni promovirali nisu više dobrodošle. No, treba pokušati shvatiti i Ashdowna. U zemlji iz koje dolazi, ova njegova izjava ne bi prouzročila neki značajniji učinak, ali u ovoj zemlji kao i na cijelom jugoistočnom dijelu Europe situacija je značajno drukčija. Nacionalisti protiv slobodnog rada tiskanih i elektronskih medija Ovdje upravo u izjavama političara i nacionalnih vođa radikalni pojedinci i skupine traže opravdanje za svoje nasilje. Podsjetimo se samo predbožićnog razdoblja u Mostaru 2001. i 2002. Dok smo 2001. po prvi put imali cijeli Mostar okićen za Božić, koncem 2002. na mostarskoj se sceni ponovno pojavljuju izjave fašističke provenijencije "o njihovom prodoru u naš teritorij" te uskoro dolazi do sramnog čina spaljivanja božićnih jaslica na mostarskome Rondou. Tako toleranciju i sveopći mir Božića i rastući ekumenistički duh u Mostaru od 2001. u 2002. nadvladava palež te ubojstvo obitelji Anđelić iz Kostajnice kraj Konjica od vjerskog fanatika Muarema Topalovića. Nakon Čovićeve izjave o našem listu, dolazi do nasilnog upada jedne osobe u naše prostorije gdje se pokušalo zastrašivanjem spriječiti slobodan rad novinara, a time i sloboda javne riječi. Najekstremniji primjer ipak je onaj u vrijeme NATO-ova udara na Srbiju kada je Miloševićeva klika grmjela o izdaji srpstva, a vlasnik nezavisnog srbijanskog lista Slavko Ćuruvija od osokoljenog vojnika srpstva dobiva metak u glavu. Visoki predstavnik stoga mora znati da u današnjoj Bosni i Hercegovini svaku riječ mora vagati, jer sudeći po izbornim rezultatima, samo nekoliko podioka na vagi ovu zemlju dijeli od normalne države, ali i od nacionalističkog ponora. Stoga je Ashdownova odgovornost velika. Nije mi ni na kraj pameti u ovom trenutku kazati da je Ashdown želio nešto ovakvo, ali upravo on zbog toga, ali i zbog javnosti mora izići pred ovaj narod i kazati mu da je sloboda medija tekovina modernog svijeta i da je prošlo vrijeme spaljivanja knjiga, fašizma i nacionalističke diktature. Ako to Ashdown ne učini, svi slobodnomisleći ljudi u ovoj zemlji trebaju Ashdowna pozvati da odstupi.