AT-IQ-TR-US-KURDI-IRAK-SAD-Nac. manjine i etn. zajednice-Ratovi-Diplomacija au 27. I. PR: poigravanje kurdima AUSTRIJADIE PRESSE27. I. 2003.Kurdi na vjetrometini"U zboru moćnih nemaju pravo glasa. Kada se u Vijeću sigurnosti
raspravlja o ratu i miru a u Washingtonu se donose odluke, nitko ih ništa ne pita. O sudbini Kurda, po mnogim statistikama najvećeg naroda bez vlastite države, ponovno odlučuju drugi. Hoće li se i ovaj put ti drugi loše ponijeti prema njima kao što je često bio slučaj u prošlosti?Masud Barzani i Jalal Talabani, dvojica suparničkih kurdskih vođa na sjeveru Iraka, tek su uz veliko oklijevanje pristali da ih Amerikanci upregnu u svoje ratne planove. Kurdi znaju što znači biti žrtvovan na oltaru politike koja se temelji na moći. Kad god bi se odvažili krenuti u borbu protiv svojih ugnjetača, bili bi ostavljeni na cjedilu.Loših su iskustava u izobilju prikupili i u odnosu s Amerikancima. Primjerice, 1991., neposredno nakon završetka rata u Zaljevu, kada su američke postrojbe gotovo prekriženih ruku gledale kako oslabljena Sadamova vojska guši pobunu Kurda i šiita. Bush stariji želio je tada spriječiti raspad Iraka - pa je despotu dopustio
AUSTRIJA
DIE PRESSE
27. I. 2003.
Kurdi na vjetrometini
"U zboru moćnih nemaju pravo glasa. Kada se u Vijeću sigurnosti
raspravlja o ratu i miru a u Washingtonu se donose odluke, nitko ih
ništa ne pita. O sudbini Kurda, po mnogim statistikama najvećeg
naroda bez vlastite države, ponovno odlučuju drugi. Hoće li se i
ovaj put ti drugi loše ponijeti prema njima kao što je često bio
slučaj u prošlosti?
Masud Barzani i Jalal Talabani, dvojica suparničkih kurdskih vođa
na sjeveru Iraka, tek su uz veliko oklijevanje pristali da ih
Amerikanci upregnu u svoje ratne planove. Kurdi znaju što znači
biti žrtvovan na oltaru politike koja se temelji na moći. Kad god bi
se odvažili krenuti u borbu protiv svojih ugnjetača, bili bi
ostavljeni na cjedilu.
Loših su iskustava u izobilju prikupili i u odnosu s Amerikancima.
Primjerice, 1991., neposredno nakon završetka rata u Zaljevu, kada
su američke postrojbe gotovo prekriženih ruku gledale kako
oslabljena Sadamova vojska guši pobunu Kurda i šiita. Bush stariji
želio je tada spriječiti raspad Iraka - pa je despotu dopustio
nesmetano haranje. Tek su kasnije - prekasno - Amerikanci, Englezi
a u prvoj fazi i Francuzi odlučili formirati na sjeveru Iraka (i na
šiitskom jugu) zaštićenu zonu.
Usprkos tome, Kurdi ponovno polažu nade u Sjedinjene Države. No, na
sjeveru Iraka nema traga euforiji. Mnogi strahuju od Sadamove
osvete. Ako ugroženi diktator uistinu još uvijek raspolaže oružjem
za masovno uništenje, strahuje se da će ga u slučaju rata prvo
upotrijebiti protiv 'izdajnika' na sjeveru Iraka. Kao i 1988. g.,
kada se u napadu otrovnim plinom na kurdski grad Halabdžu mučno
ugušilo najmanje 5000 ljudi.
No, Kurdi ne strahuju od toga. Sirija, Iran i ponajprije Turska
oduvijek su Argusovim očima pratili razvoj događaja na sjeveru
Iraka. Sve tri zemlje imaju unutar svojih granica manje ili više
brojnu kurdsku manjinu. Čim se na sjeveru Iraka pojavi makar samo
naznaka zametka kurdske države, u Ankari, Damasku i Teheranu
zazvone zvona na uzbunu.
U posljednje su se vrijeme razdražljivim reakcijama posebno
isticali Turci. U imperijalističkom stilu 19. stoljeća najavili su
teritorijalne zahtjeve prema sjeveru Iraka ali i otvoreno
zaprijetili da će poslati svoju vojsku u Irak budu li kurdske težnje
autonomiji otišle predaleko. U tom je kontekstu za Sjedinjene
Države delikatno što će im u slučaju rata protiv Iraka u ulozi
saveznika biti potrebni i Turci i Kurdi. No, na temelju sadašnjeg
odnosa snaga nije teško izračunati koji će od dva saveznika na kraju
bolje nametnuti svoje interese.
U posljednje su vrijeme sjevernoirački čelnici Barzani i Talabani
pomno pazili da ni ne izgovore sintagmu 'kurdska država'. Službeno
teže federalnoj strukturi Iraka. No, tko im jamči da će nakon
Sadamova pada vlast u Bagdadu prijeći u ruke 'prijatelja Kurda'?
Tko će ih zaštititi od duge turske ruke? Da - i tko može isključiti
mogućnost ponovnog izbijanja nesretnih unutarkurdskih sukoba
nakon nestanka zajedničkog neprijatelja?
Trenutno bar - ali samo zbog zaštićene zone - Kurdi uglavnom imaju
samoupravu na sjeveru Iraka. Ako stvari ponovno pođu po zlu,
njihova bi pozicija nakon rata mogla biti lošija no što je sada.
Ovaj puta međunarodna zajednica - a posebno Washington - ne smije
izmigoljiti odgovornosti. U prošlosti je bilo dovoljno kurdskih
tragedija", upozorava na kraju komentara Christian Ultsch.