BIH-KATOLIČKI TJEDNIK-26.I. DVOSTRUKA MJERILA

BiH KATOLIČKI TJEDNIK 26. I. 2003. Dvostruka mjerila Zločin nad povratničkom obitelji Anđelić u Kostajnici povod je za mnogobrojne komentare i analize u medijima. I ako je Islamska zajednica u BiH preko reisa-l-uleme dr. Mustafe Cerića osudila stravični zločin nazvaši ga "zločinom protiv islama", ipak intervju sarajevskom Oslobođenju (Pogledi, 4. siječnja 2003., str.4), dr. Rešida Hafizovića profesora islamske dogmatike (Akaid) i predmeta Usporedne religije, izazivaju ozbiljnu zabrinutost i ne pridonose iskrenom dijalogu tako potrebnom na ovim našim bh. prostorima. Imali se na umu kako se prof. Hafizovića predstavlja kao jednog od "najpoznatiji islamskih učenjaka srednje generacije" a k tome predaje i Komparativnu mističnu filozofiju na poslijediplomskim studijima na Fakultetu islamskih nauka i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Njegova razmišljanja sigurno imaju posebnu težinu. Zabrinjava i to što se čuju i neki glasovi - poput onoga Senada efendije Agića, imama u SAD - kako su vehabijske ideje prenosili profesori na Gazi Huserv-begovoj Medresi u Sarajevu. Obrazlažući pojam islama i muslimana u spomenutom intervju "Oslobođenju" dr. Hafizović, između ostalog, kaže: "...pojam islama i pojam muslimana u istinskom značenju tih riječi nikako se ne mogu niti smiju dovoditi u vezu sa bilo kojom vrstom nedopustiva zločinačkog čina. Osim toga, u času dok neko, koji je sebe do tada smatro muslimanom, čini nedopustivo djelo, u tom istom času, vršeći takvo djelo, on zasvagda prestaje biti muslimanom i baštinikom ideje islama, svjedoči Poslanik islama.(...) Potom nastavlja kako: "Zločinac doista nema vjeru, ni naciju, niti ima nacionalni i kulturni predznak". Ali profesor koji je završio poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, (specijalizirao dogmatiku pod vodstvom dr. Bonaventure Dude) i koji bi trebao poznavati osnovno učenje Katoličke crkve, ne razmišlja na isti način, osobito za čitatelje Oslobođenja, kada su u pitanju Hrvati koji su u velikoj većini katolici i baštine zapadnu kršćansku kulturu i tradiciju. Na pitanje novinara Oslobođenja: "Zločin u Kostajnici se, u nekim hrvatskim medijima povezuje s radikalnim islamom u BiH. Čak se naziva i džihadom protiv Hrvata. Kako objašnjavate tu pojavu?". Profesor Hafizović nudi ovakav odgovor: "... Smatram da je zločin za sebe nastojati ideju islama, kao božanski kvalitet i najplemenitije duhovno dobro dano ljudskom rodu, povezivati sa zločinom i terorom. Tim tragičnije i nepoštenije je takva priricanja islamu činiti ako se zna da je ideja islama jedina religijska ideja koja je porodila takvu duhovnu kulturu i civilizaciju u kojoj su nepoznanice one stravične pojave i grijesi, kakve je upoznala ljudska povijest, a koje se očituju u pojmu križarstva, inkvizicije, fašizma, holokausta, pedofilije, incesta i tome slično". Dvostruki kriteriji u procjenjivanju zla i zločina vrlo su opasni, tako za islam se ne smije vezati ništa što je zlo, ali za kršćanstvo to ne važi. Postavljati tako tezu iz koje svaki čitatelj može lako izvući zaključak kako je kršćanstvo proizvelo gore spomenuta zla, ne može biti polazište za istinski dijalog. Profesor Hafizović nadalje kaže kako je islam "tolerantna religija i jedina religijska tradicija u kojoj se Bog među devedeset i devet lijepih božanskih imena, oslovio i imenom tolerantnog Boga (al-halim). Kako to da za to ime ne znaju i ne poštuju ga oni sljedbenici islama u zemljama gdje su muslimani u većini kao što su: Alžir, Afganistan, Saudijska Arabija, Čad, Egipat, Jordan, Iran, Kuwajt, Somalija, Maroko, Nigerija, Oman, Pakistan, Sirija, Tnazanija, Tunis, Jemen, (prema godišnjem izvješću međunarodne ustanove Crkva u nevolji) gdje kršćani trpe fizičke progone i gdje im se krše osnovna vjerska prava. Mislim da će se složiti i prof. Hafizović kako u zemljama s kršćanskom tradicijom muslimani mogu slobodno i javno prakticirati svoju vjeru i graditi svoje vjerske objekte pa i u samom Rimu. Vrlo je opasano ponajprije za dotičnu vjersku zajednicu, a onda i za dijalog i suživot s drugima, kada se ne iznosi potpuna istina i kada ne postoji samokritičnosti i kajanja. Držim da svi vjerujemo kako će nas jedino istina osloboditi. Ipak, i najljepše i najplemenitije ideje ostvaruju konkretni ljudi u konkretnim prilikama, a "vjera bez djela je mrtva".