ŠV 25. I. NZZ: RUMSFELD JE POGODIO ŽIVAC EUROPLJANA

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 25. I. 2003. Europsko-američki odnosi više nisu pod zaštitom dobrog duha "Rijetko je koja izjava američkog čelnog političara naišla na tako snažan odjek među Europljanima poput one koju je izrekao ministar obrane Rumsfeld. Naime, američki ministar obrane nazvao je Francusku i Njemačku 'problemom', proglasivši ih 'starom Europom', što je poprilično jednodušno zanijekano ponajprije u eintelektualnim krugovima ali i u političkoj sferi spomenute dvije zemlje. Upravo u Njemačkoj javljaju se dijelom i ljutite reakcije, koje već odavno nisu usredotočene na samu bit problema već otkrivaju slične paušalizirajuće predrasude, nazočne i u Rumsfeldovim riječima. Amerikanac je očigledno dirnuo u osjetljiv živac na europskoj strani Atlantika. Doduše, prijeti opasnost da opisana pometnja potisne u zaborav neke elemente konteksta koji omogućuju bolje razumijevanje krize. U prvom redu valja podsjetiti da je upravo njemački kancelar u utorak, dan uoči Rumsfeldova nastupa u Washingtonu, najavio konačno njemačko odbijanje rezolucije UN, koja bi mogla legitimirati eventualni rat protiv Sadama Huseina. Njegov potez nije vjerojatno nikog iznenadio ali ipak predstavlja grub odgovor Amerikancima i svim onim zemljama koje su možda ocijenile da je rat opravdan. Time je Schroeder sam sebi blokirao i posljednji milimetar manevarskog prostora u navedenom pitanju. No, pomniju analizu ne zaslužuje samo Schroederovo NE već i - odnosno ponajprije - oblik u koji je zaodijenuto. Već prošle jeseni kancelar se poslužio temom Iraka kako bi otklonio prijetnju izbornog poraza. Takva taktika izazvala je žestoke reakcije u samoj Njemačkoj te - u prvom redu - u Americi, gdje su sa zaprepaštenjem registrirali činjenicu da je Schreoder u ime spašavanja vlastite predizborne borbe bio spreman dugoročno narušiti njemačko- američke odnose. Pritom valja napomenuti da se odnosi dvije zemlje nisu ni oporavili od tog udarca. Sada ponovno ista priča. Njemačkim socijaldemokratima ponovno je zaprijetio izborni poraz. Doduše, ovaj put riječ je o izborima za regionalni parlament u Donjoj Saskoj i Hessenu, u kontekstu kojih zapravo nema mjesta fantonskom sporu oko rata budući da taj oružani sukob ionako ne bi izravno pogodio Njemačku. Schroeder ponovno očajnički poseže za posljednjim sredstvom i preuveličava značenje teme Iraka. Igra riskantnu igru u kojoj može samo izgubiti čak i ako njegova stranka ipak na kraju pobijedi na izborima. Riječi američkog ministra obrane bit će opravdano ocijenjene nediplomatskima ili nepotrebno agresivnima. No, valja podsjetiti da je najnoviji spor potaknuo sam Schroeder. Poput njegovih poteza jesenas, i najnoviji je šahovski potez jeftina, uvredljiva provokacija na adresu Amerikanaca, koji nisu ni zahtijevali sudjelovanje Nijemaca. Tim potezom kancelar slabi poziciju Ujedinjenih naroda u potrazi za oružjem za masovno uništenje u Iraku, i još više izolira Njemačku u međunarodnom odmjeravanju snaga. Amerikanci definitivno više ne smatraju Schroedera svojim partnerom. U kontekstu aktualnog jadikovanja mnogih krugova u Njemačkoj zbog američke arogancije i opsjednutosti moći valja podsjetiti da ni Schroeder u posljednjoj predizbornoj kampanji nije gotovo nimalo mario za dobrobit Iraka. Štoviše, u svojim nastupima kancelar nije zazirao ni od svjesnog podsticanja širokog protuameričkog raspoloženja, koje je daleko nadilazilo razinu hipotetičkog pitanja ratnog angažmana. U toj su se kampanji omalovažavajućim tonom spominjale kulturalne razlike, shareholder-kapitalisti i sve oni što Schroeder 'ne želi ovdje' (u Njemačkoj - op. prev.). Te su riječi izgovarane tonom koji je svaki Amerikanac morao protumačiti kao uvredu. U Berlinu očigledno nisu shvatili da su u Washingtonu registrirali opisane euforične nastupe te da su njima bili pogođeni pa i uvrijeđeni. Rumsfeldova retorika zrcali mišljenje, rašireno i u razboritim, blagonaklonim i strpljivim američkim krugovima. Od strašnog europskog rata u Bosni, koji su Sjedinjene Države dokončale, Amerika opetovano zahtijeva od Europljana veći doprinos u sferi obrambene politike. Nedostaci su poznati godinama - u stručnim krugovima govore o novim prijetnjama a u Europi nisu gotovo ni prstom maknuli. Manevri oko novih izdvajanja za naoružanje - u čemu se posebno ističe Njemačka - gotovo su savršen dokaz u prilog ocjeni da se gotovo i ne može govoriti o europskom obrambenom identitetu. Amerikanci tumače takvo ponašanje Europljana kao nevoljkost i osjećaju se doslovno prisiljenima na izdvojeni nastup ako ocijene da su njihovi interesi ugroženi. Njihova je strpljivost ozbiljno prenapregnuta ali za razliku od gotovo svih europskih zemalja- partnera jasno su definirali svoje interese i pridržali si pravo na primjenu sredstava u cilju njihova ostvarivanja. Možda bi u okviru usijane rasprave u Europi bilo korisno kada te činjenice ne bi u potpunosti bile potisnute u drugi plan. Rumsfeldov opći napad ima svoju povijest a njezini korijeni nalaze se uglavnom na europskoj strani Atlantika", naglašava Juerg Dedial.