BIH-DNEVNI LIST-26.I. ZAKINUTI HRVATI

BiH DNEVNI LIS 26. I. 2003. Komu još treba Spomenica Domovinskoga rata? Uvjerili smo se da su obitelji poginulih, ratni stradalnici i razvojačeni branitelji od obećavanih dugoročnih kredita očekivali puno, puno više. Nakon oduševljenja uslijedilo je grubo otrježnjenje - puno zadanih uvjeta, koje pripadnici HVO-a uopće ne mogu ispuniti, a ako kojim slučajem to i uspiju, kratak vremenski rok ne dopušta im njihovo pravodobno predavanje. Nadalje, nije mi poznato koji je to branitelj HVO-a s odličjem zlatni ljiljani u "nekom tamo" razdoblju od 1994.-1995. A što se tiče sportskih odličja, čudim se da ih nisu dobili mladići iz HVO-a. Pa, oni kada napokon dobiju slobodan dan i napuste prve linije i rovove, onako izmučeni i napola promrzli "hitaju na olimpijske terene i natjecanja". Ma dajte molim vas, ne budimo više smiješni. Uz poštovanje obiteljima šehida, na kraju krajeva i oni su izgubili svoje najmilije, nisam do sada znala da se hrvatske obitelji poginulih nazivaju šehidima. Iako se stalno forsira neka konstitutivnost na ovom našem malom prostoru, kao i ravnopravna zastupljenost svih triju naroda i njihovih jezika, gospoda iz Fondacije nisu se ni potrudila da one obrasce bar napišu na hrvatskom jeziku. Pa da bar malo "zamažu oči". A sigurno znaju da, još uvijek, ima Hrvata koji nisu zaboravili na poginule, invalide, na hrvatski jezik. Kako bilo da bilo, izgleda da u BiH "nekakva" Spomenica Domovinskog rata ništa ne vrijedi, a ne znam tko su hrabri ljudi koji su ginuli do 15. travnja 1992. kada se ustrojavala ABiH? Ma nije više u pitanju ni taj prokleti novac: Hrvati ga daju više za BiH nego ijedan drugi "konstitutivni" narod. Možda njih 400, koliko ih se prijavilo na natječaj Fondacije u Mostaru, vode već izgubljenu bitku. I u poslijeratnom razdoblju hrvatski narod nije se nešto "okitio" donacijama, kao neki drugi, opet konstitutivni. Ali neka, vrijedan je ovo narod. Napravit će oni kuće, siročići će postati odrasli momci i djevojke. Svjesno ili nesvjesno, vjerujem da netko to mora znati, čini li se ovom hrvatskom narodu nepravda? A pravo da kažem, bilo bi neobično da je drukčije: povijest nam je bila patnička, stradalnička, uvijek nas je gazila, što bi kazali stari, nečija čizma. Čizma u kojoj je često bilo i hrvatskih nogu. Borba za opstanak Hrvata na ovim prostorima nastavlja se i dalje, a nekomu bi više značilo da se jednostavno prepustimo zbivanjima, piše uz komentaru lista Vera Soldo.