FRANC-LE MONDE OD 21.1.03. O EU SUBVENCIJAMA, BOGATIMA I SIROMAŠNIMA

FRANCUSKA LE MONDE 21.I.2003. Kada bogati uzimaju siromašne za taoce "Svaka europska krava dobiva u prosjeku od Unije dva eura na dan, što je više nego što uspijevaju zaraditi gotovo dva milijuna ljudi na Zemlji. Nećemo iz toga zaključiti da je bolje biti europska krava nego čovjek u Africi, već da bi nas malo ljudskosti trebalo potaknuti na preispitivanje politika koje se vode na tom polju. Mogli bismo razmišljati i o činjenici da se troškovi za liječenje u najsiromašnijim i u najbogatijim zemljama kreću u omjeru od 1 do 700: najsiromašnije zemlje izdvajaju manje od pet eura u godini za zdravstvo, a izdvajanja najbogatijih zemalja mogu dosegnuti 3,5 tisuće eura. Ne nalazeći ipak odgovora na pitanja koja potiču te brojke, bogate su zemlje uoči Božića zalupile dvojim vratima koja su trebala pružiti nadu siromašnim zemljama. Prvo je na zadnjem europskom susretu na vrhu, pod utjecajem francusko-njemačkog dvojca, 'zamrznuta', tj. zadržana zajednička poljodjelska politika. Skromni prijedlozi Povjerenstva za reformu spremljeni su u ladice. Nešto kasnije, Svjetska trgovačka organizacija (WTO) koju su u Dohi ovlastili da počne pregovore o promjeni prava na intelektualno vlasništvo 'tako da brani pravo zemalja na zaštitu javnog zdravstva', morala je priznati da nije uspjela u toj zadaći. Zemlje u razvoju odvažile su se zatražiti da se rak, astma i šećerna bolest uvrste u popis bolesti za koje siromašne zemlje mogu uvoziti generičke lijekove. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, većina od 125 milijuna novih žrtava astme, da se zadržimo samo na tom primjeru, živi u siromašnim zemljama. No ona ne odlučuje u takvim pregovorima... Bilo bi jako važno, kao što je nedavno predložilo Europsko povjerenstvo, da može odlučivati. Ono što je u ovim dvama primjerima - poljodjelskih pomoći i generičkih lijekova - neobično je činjenica da siromašne zemlje ne traže pomoć u uobičajenom smislu, ni da bogate zemlje odustaju od svojih ciljeva. (...) Razlog nije zgodno priznati: skopčan je s političkim rizikom kojim generički proizvodi ugrožavaju 'legitimnost' cijena u samim bogatim zemljama. Tvrtke se plaše da će im biti teže opravdati prodaju lijeka koji ima svoj generički par i stoji 100, za tisuću. Da bi se zaštitili od raspre o legitimnosti, čini im se 'jednostavnije' da se ne opterećuju dvostrukim cijenama, što ih zapravo ništa ne bi stajalo. Tu treba povesti računa i o razlogu koji rasvjetljava problem poljodjelskih subvencija. Prava pogibelj kojoj sustav proizvoljnih subvencija izlaže europske poljodjelce je u razotkrivanju povlastica koje oni uživaju. Kao i farmaceutskim poduzećima, čini im se pametnije, zbog legitimnosti, primati pomoć koja nagrađuje 'proizvodnu' djelatnost. Očito je da se kritike farmaceutskih i poljodelskih lobija brzo završavaju širom optužbom zbog dobiti koja se pripisuje bolesnicima 'općenito', ili nastranosti koja je u tome da sami poljodjelci troše polovicu proračuna Europske unije. Riječ je o razlozima u svezi s pitanjima koja mogu pričekati. Bilo bi pošteno od naših naprednih demokracija da pokažu kako svoje svađe oko legitimnosti mogu riješiti i drukčije, a ne tako da siromašne zemlje uzimaju za taoce", za list piše Daniel Cohen.