BIH-KATOLIČKI TJEDNIK-3.-19. I. GDJE SU NESTALI HRVATI U BIH?

BiH KATOLIČKI TJEDNIK 3.-19. siječnja 2003. "Austro-Ugarska Monarhija provela je prvi službeni popis pučanstva u Bosni i Hercegovini 16. lipnja 1879. godine, Poslije toga provedeno je još 11 popisa. Kronološki gledano oni su se zbili 1885., 1895., 1910., 1921., 1931., 1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i posljednji 1991. godine. Od 1948. godine udio Hrvata u ukupnom pučanstvu BiH u stalnom je padu: 1948. godine iznosio je 23,94 posto, 1953. 22,97 posto, 1961. 21,72 posto, 1971. 20,62 posto, 1981. 18,38 posto i 1991. 17,32 posto. Koliko Hrvata uistinu živi u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini? Sve upućuje na katastrofalno osipanje udjela Hrvata u ukupnom broju pučanstva Bosne i Hercegovine. Zašto ni sedam godina nakon okončanja rata nije izvršen popis pučanstva? To je dužnost i obveza koju je morala izvršiti međunarodna zajednica možda i prije 2001. godine, kada je trebao biti proveden regularni popis, da bi se točno uvidjele posljedice rata (demografske, ekonomske, socijalne...). Ako znamo da je Kraljevina SHS tri godine po okončanju Prvog svjetskog rata provela popis pučanstva, komunistička Jugoslavija također tri godine poslije II. svjetskog rata, nema razumna odgovora zašto to nije učinjeno u drugoj polovici 90-tih ili bar 2001. godine i u Bosni i Hercegovini. U ovoj zemlji organizirani su bezbrojni izbori koji su zbog same strukture Daytonske tvorevine bili mnogo kompliciraniji, i ništa manje skupi, u odnosu na organizaciju popisa. Međunarodna zajednica je, mogli bismo slobodno reći, morala organizirati popis pučanstva. To kroz proteklih sedam godina nije učinila. Svakom je jasno da bez njezine suglasnosti popis nije mogao biti organiziran. Nitko od predstavnika međunarodne zajednice, ali ni domaćih vlasti nije ne održavanju popisa 2001. godine posvetio makar jednu zapaženiju rečenicu. Zemlja koja je razorena ratom, gdje su milijuni ljudi pomaknuti sa svojih ognjišta, ekonomski na rubu sloma, zemlja koja pri svakim novim izborima ima desetke tisuće ljudi koji nisu na biračkim popisima ili su jednostavno na popisu mjesta gdje ne žive čitavo desetljeće, "vapila" je za popisom pučanstva. Jedini pravi razlog odlaganja popisa pučanstva prikrivanje je istine. Da imamo proveden popis pučanstva dobili bi smo činjenice, a te iste činjenice bi mogle biti opasne za idiličnu sliku napretka u BH. protektoratu koja se tako rado servira. One bi pokazale demografsku sliku zemlje, stvarno stanje na terenu. Republika Srpska bi bila, sasvim sigurno, gotovo jednonacionalna tvorevina bez značajnijeg povratka prognanih, nacionalni sastav velikih gradova u Bosni i Hercegovini bio bi znatno drukčiji od onog iz 1991. godine. Masovno raseljavanje stanovništva neupitno. Gledano u postotcima, sasvim je izvjesno, Hrvati bi bili narod koji je najviše raseljen u proteklom ratu. Sve u svemu bila bi to ozbiljna pljuska međunarodnoj zajednici. Uz poštivanje svega dobrog što je međunarodna zajednica učinila na zaustavljanju rata, "moćnicima bez ikakve odgovornosti" bilo bi teško objasniti, recimo Vijeću za provedbu mira ili Vijeću sigurnosti, gdje su ti uspjesi na izgradnji Daytonske države i provedbi pravičnog mira. Ili, još mnogo teže spriječiti analize pokojeg utjecajnog svjetskog medija koji bi se temeljile upravo na tom popisu. Teško bi bilo objasniti zašto stalni pritisci na najmalobrojniji (hrvatski) narod koji je izbrisan iz cijelih regija BiH (Posavine, Bosanske krajine...) i u najvećem broju iseljen iz velikih gradova (Banja Luke, Sarajeva, Zenice...). Već godinama se vode rasprave koliko realno živi pripadnika hrvatskog naroda na prostoru Bosne i Hercegovini. Naravno, ni ostala dva naroda nemaju sigurne pokazatelje svog brojčanog stanja. Mišljenja idu od 300.000 do 450.000 Hrvata u Bosni i Hercegovini. Samo najsmioniji govore o pola milijuna. Ako se sjetimo da je u Bosni i Hercegovini 1991. godine živjelo 756.000 Hrvata onda su ove brojke katastrofalne. To bi ukazalo da međunarodna zajednica treba učiniti sve na zaštiti i spašavanju ove "endemske" vrste u Bosni i Hercegovini. Protekle godine pokazuju da je od strane međunarodne zajednice učinjeno mnogo koraka u suprotnom smjeru iako dio krivice moraju preuzeti i politički predstavnici Hrvata u Bosni i Hercegovini. No, oni koji su ravnali svim tim procesima bili su međunarodni činovnici bez ikakve odgovornosti, a ponekad i s očitim neprijateljstvom prema Hrvatima. A bez Hrvata, to svima mora biti jasno, Bosna i Hercegovina prestaje postojati. Popis pučanstva bio bi istina o tome što je rat donio Bosni i Hercegovini. Tad ćemo uspoređivati nacionalni sastav općina iz 1991. godine i onaj iz godine popisa. I vidjet će mo istinu. Tada će se teško moći govoriti o velikim pomacima u povratku i uspjesima mirovnog sporazuma iz Daytona. Govorit će se o zacementiranim rezultatima rata i novom stanju stvari na "terenu"...