FR-DE-novac-Poljoprivreda-Financijsko-poslovne usluge-Trgovina-Vlada franc-liberation od 20.1.03. o području eura FRANCUSKALIBERATION20.I.2003.Području eura potrebne su posebne politike"Europska unija izgrađena je na monolitnom
načelu: uz razdoblja prilagodbe i izuzeća... ista se pravila sve više primjenjuju na sve zemlje što se tiče proračuna, poreza, socijalnih pitanja, konkurencije i trgovine, radnog prava, ekoloških propisa, poljodjelstva i ribolova... Premda je to težak proces koji ima svoje zastoje i nedostatke, temeljna je zamisao da zemlje članice Unije trebaju sve više usklađivati svoje porezne sustave i socijalnu zaštitu; način pružanja javnih usluga, područje javnih i privatnih usluga; da svi dijele iste 'zajedničke stečevine'.Istodobno se vodi raspra o institucijskom ustroju Unije. Premda su stvari zamršenije i profinjenije, raspra se može ukratko opisati kao raspra u kojoj se sukobljuju pristaše jake i centralizirane izvršne vlasti koju, primjerice, zastupa Europsko povjerenstvo (što je danas slučaj samo s međunarodnom trgovinom i konkurencijom) i pristaše međuvladinog načela, tj. procesa odlučivanja koji se temelji na konsenzusu vlada zemalja članica o pojedinim pitanjima (gospodarstvo, poljodjelstvo, prijevoz...). Danas imamo dojam da
FRANCUSKA
LIBERATION
20.I.2003.
Području eura potrebne su posebne politike
"Europska unija izgrađena je na monolitnom načelu: uz razdoblja
prilagodbe i izuzeća... ista se pravila sve više primjenjuju na sve
zemlje što se tiče proračuna, poreza, socijalnih pitanja,
konkurencije i trgovine, radnog prava, ekoloških propisa,
poljodjelstva i ribolova... Premda je to težak proces koji ima
svoje zastoje i nedostatke, temeljna je zamisao da zemlje članice
Unije trebaju sve više usklađivati svoje porezne sustave i
socijalnu zaštitu; način pružanja javnih usluga, područje javnih i
privatnih usluga; da svi dijele iste 'zajedničke stečevine'.
Istodobno se vodi raspra o institucijskom ustroju Unije. Premda su
stvari zamršenije i profinjenije, raspra se može ukratko opisati
kao raspra u kojoj se sukobljuju pristaše jake i centralizirane
izvršne vlasti koju, primjerice, zastupa Europsko povjerenstvo
(što je danas slučaj samo s međunarodnom trgovinom i konkurencijom)
i pristaše međuvladinog načela, tj. procesa odlučivanja koji se
temelji na konsenzusu vlada zemalja članica o pojedinim pitanjima
(gospodarstvo, poljodjelstvo, prijevoz...). Danas imamo dojam da
će, nakon Konventa, prevladati drugi tip ustroja. On će, dakako,
imati različite posljedice jer će se puno više odluka donositi
kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno, ali će prijelaz na prvi
način glasovanja vjerojatno biti ograničen (podsjetimo se
stajališta Ujedinjenog Kraljevstva o tome).
Proširenjem na 25 članova Unija će biti puno raznolikija, s
prihodom po glavi stanovnika u omjeru od 1 do 4; sa zemljama u kojima
će strukturne promjene biti velike i koje imaju posebne gospodarske
probleme: slaba ponuda koja pojačava inflacijski pritisak i
vanjski deficit; potreba za financiranjem javnih infrastruktura
koja je skopčana s dugovima i s javnim deficitom; propadanje
zastarjelih djelatnosti (već spomenuto poljodjelstvo,
tradicionalni obrti); potreba za privlačenjem izravnih ulaganja,
industrijska postrojenja. To znači da će biti teško utvrditi
zajednička proračunska i socijalna pravila; da će poticanje
zemalja s nižim prihodom da se ponašaju kao 'slijepi putnici',
natjerati ove da odbace porezno, socijalno i zakonodavno
usklađivanje.
U tom smislu, međuvladino pregovaranje moglo bi biti sporo i
nedjelotvorno. No zemlje na području eura imaju potrebu za puno
većim usklađivanjem i koordinacijom nego što je danas slučaj. Male
su zemlje, sa zajedničkom valutom, dobile snažan poticaj za
'porezni dumping' kako bi privukle djelatnosti i kapital (sjetimo
se irske i belgijske strategije), što treba držati pod nadzorom
kako bi se izbjegla nekorisna i skupa porezna konkurencija.
Asimetrični udari i strukturne asimetrije na području eura ne mogu
se više ispraviti promjenom tečaja, već iskljčivo poreznim
federalizmom, solidarnošću među državama.
Njemačka je izvrstan primjer takvog stanja: previsoka cijena
proizvodnje naspram drugih zemalja zahtijeva, da bi se smanjila,
smanjenje zapošljavanja, plaća i stvarne djelatnosti; nemogućnost
da se devalvacijom snizi cijena tog ispravljanja, proračunsku
solidarnost čini još nužnijom.
Slutimo gdje je stupica. Mogući rad ustanova u Uniji s 25 članova
koji je gore opisan, jako otežava i usporava napredak u
usklađivanju gospodarskih politika koje je prijeko potrebno
području eura (dvanaest od dvadeset pet zemalja).
Zacijelo ćemo se morati vratiti zamisli o jednobrzinskoj Uniji.
Tako se čuo prijedlog da se Euroskupini (koju počinju zvati Euro-
Ecofin) dadu ovlasti u odlučivanju, a ne samo savjetodavne.
Dvanaestorica bi (za sada) mogli međusobno utvrditi pravila
poreznog i socijalnog usklađivanja koja bi se na ostalu
trenaestoricu primjenjivala samo ako bi ovi to htjeli", piše
Patrick Artus.