AU 20. I. PR FERRERO: PRITISAK EU-A NA NEKE ZEMLJE JE KONTRAPRODUKTIVAN

AUSTRIJA DIE PRESSE 20. I. 2003. Ferrero: "Postoje tek skromni izgledi za mir" List objavljuje interview Anneliese Rohrer s austrijskom ministricom vanjskih poslova Benitom Ferrero-Waldner o stavu Austrije prema mogućem ratu u Iraku i o razvoju EU. - Kakve će odluke i korake Austrija morati poduzeti u slučaju rata protiv Iraka? = Prvo, mi smo, naravno, članica EU te ćemo na sljedećoj sjednici Vijeća za opća pitanja vrlo intenzivno diskutirati o tom pitanju s našim novim predsjednikom Georgiosom Papandreouom. On namjerava posjetiti susjedne, umjerene arapske zemlje... - Pa i Bagdad? = Možda ali ne bezuvjetno. Samo se po sebi razumije da se mora dogovoriti s Vijećem, sa svima nama, i dobiti zajednički mandat što mu je uopće činiti tijekom toga puta. Naime, institucija koja je nadležna za mir u svijetu jest Vijeće sigurnosti UN. Za nas je VS i dalje bitno tijelo, kojem Hans Blix mora 27. siječnja podnijet izvješće. Inače, istog će se dana sastati i Vijeće EU. Blix izjavljuje da želi više vremena. Imamo razumijevanja za njegovu želju. Vidjet ćemo u kojoj ćemo mjeri unutar Vijeća EU moći dogovoriti zajedničko stajalište. Podupirem tu aktivnost predsjednika Vijeća EU jer držim da Turci ne moraju biti usamljeni u razvoju putujuće diplomacije. Valja vidjeti je li možda ipak moguće iskoristiti slabe izglede za mirno rješenje. - Trenutno se ne nazire zajednička pozicija EU. = Jedno je pitanje postoji li zajednički stav Vijeća EU o našem stavu u Vijeću sigurnosti UN. Znam da je jako teško, nisam nerealna. Drugo je pitanje što je moguće postići takvim posjetom. Ono što rade Turci trebalo bi biti omogućeno i predsjedniku našeg Vijeća EU. - Za VS nije relevantna zajednička pozicija EU jer EU kao takva nije članica tog tijela. = No, Vijeće sigurnosti obuhvaća četiri članice EU. Kada bi Europska unija postigla suglasnost o zajedničkom stajalištu, ta bi četvorka morala ići u dogovorenom smjeru. Britanci i Francuzi zastupaju drugačije stajalište. Pitanje je postoji li najmanji zajednički nazivnik. - Za Europsku uniju teškoću predstavlja već sama odluka - treba li krenuti u rat samo s mandatom UN ili i bez njega? = Britanci preferiraju rezoluciju UN. Bilo bi zasigurno dobro kada bi nova rezolucija bila usvojena te bi Britanci mogli poduprijeti zajednički stv. Nijemci tvrde da bi to bilo razborito. Tumačila bih to upravo u navedenom okviru. - Što to znači za Austriju? = Samo se po sebi razumije da bi za nas kao formalno neutralnu zemlju u slučaju rata bilo moguće izdati dozvolu za prelet austrijskog teritorija samo u slučaju usvajanja nove rezolucije UN. Samo u tom slučaju. - Austrija bi bila uključena u zbivanja isključivo kroz prelet austrijskog teritorija? = Vjerojatno da. - Kakvo je Vaše osobno mišljenje o razvoju događaja na Bliskom Istoku? = Bilo bi dobro kada bi igdje još postojala šansa za izblegavanje tog rata. Jako me brinu moguće konzekvence intervencije u Iraku - i to konzekvence za čitav Bliski Istok. Smatram da može doći do velikih previranja. - Vjerujete da postoje izgledi za mir? = Držim da su ti izgledi jako skromni. Pesimist sam. - Povjerenik EU za poljoprivredu Franz Fischler ocijenio je da se zasada ništa ne događa u zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici EU. Dijelite li njegovo mišljenje? = Nije točno da nismo baš ništa napravili. Od izbijanja različitih kriza EU je naučila jako puno - možda ne dovoljno; možda nije dovoljno toga napravila. Držim da mora postojati zajednička vanjska i sigurnosna poltiika. Zato se i zalažem da se u tom području odluke donose na temelju kvalificirane većine, što ne vrijedi za ostale. Zalažemo se za predstavnika zajedničke europske vanjske i sigurnosne politike - bilo da ćemo ga nazvati ministrom vanjskih poslova ili glasnogovornikom EU. No, zajednička vanjska i sigurnosna politika EU nije dovoljna sama po sebi - stvari se trebaju razvijati u smjeru zajedničke obrambene politike. Trebali bismo zapravo 2003. toliko napredovati da dobijemo interventnu postrojbu EU. Polazim od pretpostavke da će tako nešto biti moguće u najmanju ruku do kraja ove godine. Širenje nadležnosti interventne postrojbe i na antiterorističke mjere bilo bi zasigurno logično. Europa će biti snažna samo ako ne bude snažna samo u sferi gospodarstva već ako se bude sve više kretala u smjeru zajedničke vanjske politike te ako tu politiku bude mogla osigurati zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom. No, upravo Irak pokazuje da se s time kasni. - Osvrnimo se na pitanje Konventa EU: jeste li zadovoljni razvojem događaja na tom području? = U Konventu je puno toga krenulo u zanimljivom smjeru. To tijelo raspravlja i pravim pitanjima ali mora više raspravljati o sadržaju. Kako stoje stvari sa socijalnom unijom, s višom razinom zaštite okoliša, s boljom politikom zapošljavanja? Znam da bez institucija, bez ustava EU neće biti moguće raditi s 25 a kasnije i s još većim brojem članica. - Odluke o proširenju EU već su donesene. Što očekujete od novih članica? = EU će još pratiti proces u zemljama-kandidatima. Nastavak monitoringa bit će važan. Postoje određene klauzule o jamstvima, koje mogu biti aktivirane ako se lociraju određeni deficiti. To je dobro i ulijeva našem stanovništvu sigurnost: ono što je obećano ili ozakonjeno bit će provedeno u djelo. - Pitat ću Vas još jednom: kakav doprinos očekujete od novih članica EU? = Držim da te države gaje velike iluzije. Unijet će puno optimizma a bit će i jako aktivne u rješavanju institucionalnih pitanja i - nadajmo se - jako proeuropski orijentirane. Nadam se da je moguće da nove članice unesu polet, euforiju i novi entuzijazam. - Kako ocjenjujete aktualnu raspravu pro et contra članstva Turske u EU? = Turska nije ispunila političke kriterije iz Kopenhagena. Mora ih ispuniti kao i svaka druga zemlja. G. 2004. uslijedit će ponovna procjena. Tada će biti donesena odluka o eventualnom početku pregovora. Držim da se stvari neće razvijati tako brzo ali sve će ovisiti o Turskoj. - Što mislite o američkom pritisku na EU da primi u svoje redove članicu NATO-a Tursku? = Pritisak na neke zemlje bio je kontraproduktivan. EU mora jednako tretirati sve zemlje. (...)