FRANC-AFP OD 19.1.03. OPĆI ŠTRAJK U VENEZUELI

FRANCUSKA AGENCE FRANCE PRESSE - AFP 19.I.2003. Nakon pedesetodnevnog štrajka Venezuela se našla u slijepoj ulici "U ponedjeljak, nakon pedesetodnevnog štrajka, naduljeg u svojoj povijesti, Venezuela je više no ikad u bezizlaznom položaju koji bi se mogao završiti žestokim sukobom, što stalno zabrinjava međunarodnu zajednicu koja strahuje za svoju opskrbu naftom. Štrajk koji su 2. prosinca započeli glavni sindikat, poslodavci i tradicionalne političke stranke kako bi srušili predjednika Huga Chaveza, za sada nije uspio. Organizatori štrajka drže da je Chavez autokrat koji u Venezueli želi uspostaviti kastrovski režim. Venezuelski predsjednik kojeg je 1998. izabrala većina birača, a 2000. je bio ponovno izabran do 2006., s programom populističke ljevice, nije popustio. Budući da je izabran demokratski, ne želi dati ostavku, osim u ustavnim okvirima. Naprotiv, Hugo Chavez je u petak izjavio u parlamentu da će 'poduprijeti bolivarsku revoluciju' protiv interesa venezuelske 'oligarhije'. Stajališta su čvrsta, a u prilikama stalnih optužaba i svakodnevnih uličnih prosvjeda diljem zemlje koji često prerastaju u sukobe, dijalog je gotovo nemoguć. Mnogi se plaše da će se kriza završiti u moru krvi, ili vojnim 'pronunciamentom'. Uvodničari već uspoređuju stanje s prilikama u Čileu 1973. uoči državnog udara generala Pinocheta protiv predsjednika Salvadora Allendea. Upad nacionalne garde u skladište pića privatnih tvrtki koji se dogodio u petak, oslikava u tom smislu pogoršanje prilika u zemlji u kojoj je većina štrajkaša i prosvjednika iz imućnijih slojeva društva, a podupiru ih glavne radijske i televizijske postaje. Štrajk koji je najviše pogodio naftnu industriju, glavne industrijske grane i trgovinu, podijelio je zemlju i do kraja će ju uništiti. Javni sektor, napose prijevoz i energetika, kao i uprava rade. Zapad zemlje više se odazvao štrajku od istoka, a istočni dio Caracasa više od zapadnog dijela prijestolnice. Venezuela, koja je nakon 1958. bila stabilna i demokratska zemlja, postaje loš primjer za to područje. No zastoji u naftnoj industriji petog izvoznika i osmog proizvođača u svijetu doveli su do upletanja međunarodne zajednice u času kada na svjetskom tržištu skače cijena barila zbog mogućeg rata u Iraku. Za posredovanje je zadužen glavni tajnik Organizacije američkih država (OEA) Cesar Gaviria koji je na poticaj novog brazilskog predsjednika Luiza Inacija da Silve dobio potporu 'skupine prijateljskih zemalja'. SAD kao najveći potrošač venezuelske nafte sudjeluje u toj skupini, ali je zanimljivo da najveću potporu u Venezueli dobiva iz redova organizatora štrajka. No posrednička zadaća za mirno i/ili izborno rješavanje krize ipak je teška. Ona mora što prije zaustaviti štrajk kako bi osigurala opskrbu naftom, poštivajući demokratska načela koja zagovara", piše Bertrand Rosenthal.