ZAGREB/LOS ANGELES, 20. siječnja (Hina) - Američki znanstvenici predlažu uklanjanje svemirskog smeća iz Zemljine orbite posebnom letjelicom, tzv. svemirskim psima ovčarima, objavio je New Scientist.
ZAGREB/LOS ANGELES, 20. siječnja (Hina) - Američki znanstvenici
predlažu uklanjanje svemirskog smeća iz Zemljine orbite posebnom
letjelicom, tzv. svemirskim psima ovčarima, objavio je New
Scientist. #L#
Sve veće količine svemirskoga smeća predstavljaju sve veći rizik za
svemirske letjelice. U nižim orbitama ima ga gotovo 1.900 tona.
Izravnim sudarom s komadićem smeća veličine samo nekoliko
centimetra oslobađa se jednaka količina energije kao kod sudara s
kuglom za kuglanje koja se kreće brzinom od 100 kilometara na sat.
Smeće se uglavnom sastoji od relativno malenog broja velikih
predmeta poput iskorištenih lansera i neaktivnih satelita, koje je
lako uočiti i izbjeći. To bi se ipak moglo promijeniti jer je u nekim
orbitama došlo do lančane reakcije - fragmenti preostali iz
prijašnjih sudara sudaraju se s drugim predmetima nakon čega
nastaju novi komadići smeća itd.
Orbitu bi se moglo čistiti spajanjem raketnih motora na najveće
objekte i njihovim usmjeravanjem prema Zemlji kako bi pri padu
izgorjeli u atmosferi. Za to je ipak potrebno mnogo goriva kako bi
se rakete postavile u orbitu i njome kretale.
Kalifornijska tvrtka za svemirsku tehnologiju Tether Applications
predlaže elegantnije rješenje: letjelicu na solarni pogon koja bi
se mogla koristiti nekoliko puta, a koja bi se kretala korištenjem
sila koje nastaju interakcijom električne struje sa Zemljinim
magnetskim poljem.
NASA-in Institut za napredne pristupe financira studiju
izvedivosti te zamisli.
Glavni dio letjelice je vodič dug nekoliko desetaka kilometara,
tzv. elektrodinamički konop, koji provodi električnu struju.
Njegovim kretanjem kroz Zemljino magnetsko polje struja dolazi u
interakciju s poljem i spušta ili podiže letjelicu. "To pomalo
nalikuje na jedrenje. Opirete se vjetru dok ne dođete kamo ste
htjeli", rekao je inženjer Joe Carroll.
On predviđa da se konop opremi tzv. psom ovčarom, malom pomičnom
letjelicom koju bi se puštalo u blizini komada otpada kako bi
pronašla odgovarajuće mjesto za koje bi se mogla pričvrstiti. S
pričvršćenim otpadom "pas" bi se vratio na konop. Taj bi se postupak
ponavljao.
"Jedan konop mogao bi se koristiti do stotinu puta, i svaki put
mogao bi uloviti komad smeća mnogo veće mase od vlastite", rekao je
Carroll.
Izvlačenje smeća iz orbite bilo bi prilično jednostavno - trebalo
bi im samo smanjiti brzinu na suborbitalnu.
Carroll predlaže i korištenje sile zamaha velike količine
prikupljenoga smeća za održavanje orbite letjelice prebacivanjem
te sile smeća na letjelicu.
Smeće bi služilo kao balast na jednom kraju konopa, dok bi letjelica
bila na drugom kraju. Pažljivom kontrolom sila koje stvara konop,
dvije mase rotirale bi jedna oko druge. Oslobađanjem letjelice u
odgovarajućem trenutku ona bi se lansirala u višu orbitu, dok bi
smeće ostajalo u nižoj.
(Hina) zt dgk