NEW YORK, 19. siječnja (Hina/AFP) - Puristi se bune zbog svetogrđa, ali gledatelji se guraju pred blagajnama: australski redatelj Baz Luhrmann, redatelj "Moulin Rougea", postiže golemi uspjeh na Broadwayju "moderniziranom" i za malu
scenu prilagođenom verzijom Puccinijeve opere "La Boheme".
NEW YORK, 19. siječnja (Hina/AFP) - Puristi se bune zbog svetogrđa,
ali gledatelji se guraju pred blagajnama: australski redatelj Baz
Luhrmann, redatelj "Moulin Rougea", postiže golemi uspjeh na
Broadwayju "moderniziranom" i za malu scenu prilagođenom verzijom
Puccinijeve opere "La Boheme".#L#
Luhrmann je postavio na scenu verziju "La Boheme", koja više nije
opera u klasičnom smislu ali ni mjuzikl, puno ranije nego što mu je
film donio svjetsku slavu - prije 13 godina u sydneyskoj Operi.
"Cilj je bio privući nove, mlađe gledatelje u operu", objašnjava
Luhrmann. "Naš je cilj bio predstaviti mladu trupu te to djelo, od
prije gotovo stotinu godina, tretirati kao da se postavlja na scenu
prvi put".
Takva verzija Puccinijeva remek-djela, na kojoj je Luhrmann radio
sa svojom suprugom, Francuskinjom Catherine Martin, izazvala je
polemike, ali i postigla golem uspjeh tako da je do 1996. godine dva
puta reprizirana u Sydneyju.
Par Luhrmann-Martin koristio je ta iskustva i u filmu "Moulin
Rouge", a nakon planetarnog uspjeha toga filma, pristao je na
neumoljiva inzistiranja newyorških producenata da postavi svoj "La
Boheme" na Broadwayju.
Za odabir izvođača postavljeni su vrlo strogi kriteriji. Pjevači su
morali biti lijepi, mladi (ne preko 30 godina) i morali su znati
glumiti u komediji.
"Obišli smo cijeli svijet i kroz dvogodišnje razdoblje na
audicijama je provjereno preko 2000 pjevača", kaže Baz Luhrmann.
Orkestar koji se ne vidi iz gledališta ima samo 26 glazbenika, dok u
izvedbi "La Boheme" u Metropolitan operi sudjeluje njih 80.
Pjevači su opremljeni diskretnim mikrofonima, koji omogućuju da se
njihov glas savršeno čuje u svim kutovima dvorane.
Radnja je transponirana u Pariz 1957. godine. U ambijentu koji više
podsjeća na film nego na kazalište, predstava počinje na mansardi
pod krovom. Golemi intenzivno crveni natpis "Ljubav" razbija
sivilo ambijenta.
Diranje u libreto i prijevod s talijanskog na engleski nije
dolazilo u obzir. Dijalozi su prevedeni i projektirani na ekrane
iznad i oko scene. Ipak, dopuštene su male slobode u prijevodu tako
da je "kočija" iz originalnog teksta pretvorena u "rolls royce".
Takva vulgarizacija nije svima po ukusu. "Gledajte što rade od
opere", piše kritičar Anthony Tommasini u New York Timesu.
"Novopečeni ljubitelji opere mogu misliti da gledaju operu, ali to
nije slučaj. Hoće li oni koji i dalje poštuju pravila moći zadržati
razinu ako publika plebiscitarno prihvaća brodwayjsku verziju"?,
pita se Tommasini.
Ali odaziv publike je izvrstan. Čak i prije premijere u prosincu
prodano je ulaznica u vrijednosti tri milijuna dolara.
"Već godinama nije mi se išlo gledati operu u Lincoln Centru", piše
glazbeni zaljubljenik Ted Botha u rubrici Pisma čitatelja u New
York Timesu. "Radije sam ostajao kod kuće i slušao CD. Luhrmann mi
je ponovno vratio želju da se vratim u operu", piše Botha.
(Hina) sv bnš