FRANC-LE FIGARO OD 15.1.03. FRANCUSKA, IRAČKI RAT I NOVI SVJETSKI POREDAK

FRANCUSKA LE FIGARO 15.I.2003. U pitanju je ugled Francuske "Početkom ove 2003. godine Francuze muči pitanje hoće li biti rata protiv Iraka i hoće li Francuska u njemu sudjelovati. Kao što pokazuje istraživanje objavljeno u 'Le Figarou' od 9. siječnja, većina ih se - 77 posto - protivi ratu. Uostalom, nije riječ o francuskoj iznimci, jer je slično i s drugim europskim zemljama. Dakako, mišljenje se može mijenjati, a šefovi država i vlada ne mogu tako teške odluke donositi ovisno o istraživanjima. Neki francuski dužnosnici i stručnjaci skloni su vojnom rješenju. Misle da treba riješiti iračko pitanje koje traži odgovor već dvanaest godina i da će samo Sadamov odlazak to omogućiti. Nadaju se da će tako stabilizirati to područje. Odluka također može biti povezana s nekritičkim odnosom prema Sjedinjenim Državama, ili zato što misle da Francuska, budući da se ne može oduprijeti američkim zahtjevima, treba sačuvati svoje interese za razdoblje nakon Sadama. Može ih isto tako potaknuti i nastojanje da oslobode Izrael jednog od njegovih neprijatelja. Drugi se očituju protiv rata i protiv francuskog sudjelovanja, bilo da se ne slažu s američkom politikom, bilo da se zbog svjetonazora protive uporabi sile, ili pak zato što misle da bi njezina primjena bila još gore rješenje koje bi moglo zapaliti čitavo područje. Je li razborito već imati načelno stajalište za ili protiv rata koje je tako jasno unaprijed utvrđeno? Ne. Osim Iraka, za Francusku je pravi izazov u ovoj stvari međunarodni poredak početkom ovog stoljeća, uloga UN-a i Vijeća sigurnosti u odlučivanju o miru i o zajedničkoj sigurnosti i uvođenje primjene sile u međunarodno pravo. Vođenje rata koje je bilo uobičajeno, zakonito i opravdano u međudržavnim odnošajima u XIX. stoljeću postupno je, po cijenu dvaju svjetskih ratova, zabranjeno u XX. stoljeću. To pravilo ima samo dvije iznimke: ako je riječ o zakonitoj obrani i po odluci Vijeća sigurnosti, ako ono misli da je zajednička sigurnost u pogibli. Francuska nije hipersila kao što je SAD, pa nema mogućnosti za unilateralizam. On uostalom ne odgovara njezinoj predodžbi o međunarodnim odnošajima, gdje se stalno zauzima za multilateralizam i za vodeću ulogu međunarodnih organizacija. Kao stalna članica Vijeća sigurnosti ona ima objektivnu korist od jačanja UN-a. Francuski državni interesi i interesi međunarodne zajednice u širem smislu nisu u opreci, već se, naprotiv, dopunjuju. Francuska nije dovoljno jaka da bi pokazala hegemonističke težnje, ali je dovoljno snažna da istakne zajednički interes. Zbog svog položaja u Vijeću sigurnosti, Francuska naravno ne može unaprijed odbaciti primjenu sile, osim ako pristane da se zanemari uloga UN-a kao čuvara zajedničke sigurnosti, da se ne poštiva međunarodno pravo i da se podcijeni njezin položaj na međunarodnoj pozornici. Francuska je trenutno, uz pomoć Rusije i uz pritisak mnogih drugih država, uspjela uvjeriti SAD da prihvati UN kao mjesto gdje će se raspravljati o iračkom pitanju. Dakako, SAD je možda suzdržano dočekao rezoluciju 1441. Ništa ga ne košta da ostane u multilateralnim okvirima sve dok vojno ne bude spreman i dok se, po njegovu mišljenju, ne poprave meteorološki uvjeti da može krenuti u vojnu operaciju većih razmjera. Klimatski i vojni kalendar tjera ga da odbaci primjenu sile prije druge polovice siječnja, kada će se dovršiti raspoređivanje vojnika, a vremenski uvjeti biti pogodniji za ratovanje. Tog dana - 27. siječnja - UN-ovi inspektori trebaju predati prvo izvješće o procjeni stanja iračkog arsenala za masovno uništavanje. Sigurno je da su se Amerikanci htjeli obračunati s Bagdadom puno prije 11. rujna 2001. Čim su došli na vlast, neokonzervativci iz Bushove momčadi izjavili su da treba dokrajčiti režim Sadama Huseina. Premda je Francuska postigla samo to da SAD poštiva UN-ovu vrhovnu vlast dok ne završi pripreme, a onda ga je automatski morala pratiti u ratu koji je unaprijed odlučen, očito je uhvaćena u stupicu. UN je sveden na američko oruđe, a ugled Francuske je okrnjen. Zato je sastanak koncem siječnja presudan. Ako inspektori utvrde da Irak nije ispunio svoje obveze, Francuska će morati pristati na primjenu sile protiv Bagdada. Jednako mora postupiti ako Sadam bude ometao rad inspektora. Zapravo će biti riječ o vjerodostojnosti Vijeća sigurnosti, o poštovanju međunarodnog zakona koji je Bagdad opet prekršio i o vjerodostojnosti Francuske na međunarodnoj pozornici. No ne bude li dokaza za takve povrede, neće biti moguće zadovoljiti se tvrdnjama američkih i britanskih služba da bi se počeo rat. Međunarodne inspektore treba pustiti da nastave svoju istragu. Francuska, želi li sačuvati svoj ugled, kao i kapital simpatija i poštovanja koji stječe od rujna u svezi s tim pitanjem, morat će svakako staviti veto, a ako ga Amerikanci zanemare i krenu u jednostranu vojnu akciju, morat će ju osuditi. Ne zbog sklonosti prema bagdadskom režimu koji je svakome mrzak, već jednostavno zato što bi to značilo pristati da rat za velike sile ponovno bude jedno od oruđa vanjske politike. Tako ne bismo ušli u XXI. stoljeće, već bismo se vratili u XIX.", piše Pascal Boniface, direktor Instituta za međunarodne i strateške veze (IRIS).