US-GB-KRIZA -Glasila/mediji-Obrana-Diplomacija-Ratovi IHT 16. I. blair diktira tempo SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE16. I. 2003.Slušajte Tonya Blaira"Europljani se ponekad izruguju Tonyu Blairu zbog njegove navodne
pasje poslušnosti Georgeu W. Bushu. Međutim, jasno je da je britanski premijer mnogo manje pitom nego bi se to na prvi pogled moglo zaključiti. Posljednjih je dana signalizirao Washingtonu da mu se ne žuri krenuti u rat protiv Iraka. To je poruka koju bi Bush trebao poslušati. Iako je Blair bio najvjerniji međunarodni saveznik ustrajući kako se Sadama Huseina mora razoružati, i korištenjem vojne sile ako to bude potrebno, stalno se zalagao i za suradnju s Ujedinjenim narodima i to da se inspektorima oružja da vremena da svoj posao obave bez pritiska proizvoljnih krajnjih rokova. Ta dva elementa Blairovog stava se nadopunjuju. Omogućujući provođenje inspekcija, Washington i London mogu odgovornost za otpočinjanje rata ostaviti na teret Bagdadu. Bez konačnih dokaza o iračkim programima proizvodnje oružja i bez podrške javnog mnijenja na obje strane Atlantika, ovo je, za sada, najmudriji pristup. Blairova voljnost da koristi silu ako to bude nužno potaknula je
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
16. I. 2003.
Slušajte Tonya Blaira
"Europljani se ponekad izruguju Tonyu Blairu zbog njegove navodne
pasje poslušnosti Georgeu W. Bushu. Međutim, jasno je da je
britanski premijer mnogo manje pitom nego bi se to na prvi pogled
moglo zaključiti. Posljednjih je dana signalizirao Washingtonu da
mu se ne žuri krenuti u rat protiv Iraka. To je poruka koju bi Bush
trebao poslušati.
Iako je Blair bio najvjerniji međunarodni saveznik ustrajući kako
se Sadama Huseina mora razoružati, i korištenjem vojne sile ako to
bude potrebno, stalno se zalagao i za suradnju s Ujedinjenim
narodima i to da se inspektorima oružja da vremena da svoj posao
obave bez pritiska proizvoljnih krajnjih rokova. Ta dva elementa
Blairovog stava se nadopunjuju. Omogućujući provođenje
inspekcija, Washington i London mogu odgovornost za otpočinjanje
rata ostaviti na teret Bagdadu. Bez konačnih dokaza o iračkim
programima proizvodnje oružja i bez podrške javnog mnijenja na obje
strane Atlantika, ovo je, za sada, najmudriji pristup.
Blairova voljnost da koristi silu ako to bude nužno potaknula je
kritike unutar njegove Laburističke stranke lijevog centra, a
ankete javnog mnijenja pokazuju da samo 13 posto Britanaca želi
podržati britansko - američku vojnu akciju koju ne odobravaju
Ujedinjeni narodi. Unatoč ovome, Blair je ovoga tjedna još jednom
pojasnio kako će podržati takvu akciju ako ona bude nužna.
Ipak, Blair je istaknuo i to kako inspektori tek sada počinju svoj
posao i da njihovo izvješće Vijeću sigurnosti 27. siječnja
predstavlja prvo pravo izvješće o njihovim otkrićima, a ne krajnji
rok za odluku o vojnoj akciji. 'Timing' takve odluke, s pravom je
ustvrdio, ovisit će o tome što će inspektori kazati o tome kako
napreduju sa svojim poslom i o iračkoj suradnji.
Gomilanje američke vojske u području Zaljeva Sadamu bi trebalo
pojasniti kakve će biti posljedice nesurađivanja s Ujedinjenim
narodima. Količina vojnika u Zaljevu daje dodatnu težinu
inspekcijama. Međutim, ne bi se smjelo dopustiti da činjenica da je
vojska u Zaljevu predstavlja pritisak na Washington da donese
preuranjenu odluku o korištenju vojne sile.
Ovo je poanta koju Blair, čini se, razumije dok pažljivo važe ulogu
javnog mnijenja u demokraciji i odgovornosti međunarodnog
čelništva. Washington bi mudro postupio da uči na njegovom
primjeru", stoji u uvodniku lista.